Qronika!
Q strip je časopis najboljih stripova za najbolje čitatelje! Do sada su izašli sljedeći brojevi:



[14a/2007]
Filip Kelava: Ninđa! Koji se svima svinđa! Album od 64 stranice za 23 kune! Tko je ovdje lud? Q je ovdje lud!
U (skoro) svim striparnicama!


[14/2007]
Frano i Saša analiziraju rat! Tiho Čelanović na 8 stranica kolora! Tri epizode Port Silvera bez (avaj) pornografije!
Na svim kioscima!


[13/2006]
Q je mrtav - živio Q!


[12a/2006]
Ivan Marušić: Entropola - bolesna do bola. Najbolji hrvatski scenarij 21. stoljeća!


[12/2006]
Fanzin ili album? Nečuveno ili zasluženo? Darko ili Macan? Broj o kojem će se pričati (ili šutjeti) godinama!


[11/2006]
"O čemu se radi u onom naci-kentauru?" "Pa pročitaj, majku mu!" Plus Iztok Sitar, Paul Grist i Barbarin Blaž!


[10/2005]
Tko je ubio Crnog jahača, tko šverca bijesne gliste, a tko maltretira Dunju Janković?


[09/2005]
Prva manga na hrvatskom jeziku, ludi Slovenci napastvuju Jehovine svjedokinje, povratak Martine Mjesec!


[08/2005]
Nastavak Krabara, nenadani hit Lovac i slikar Toma Gaulda, Danijel Žeželj i temat posvećen vrijednome Goranu Sudžuki!


[07/2005]
Mračna, a istinita zgoda iz povijesti Južne Afrike te prva polovica Mamutova Krabara Lewisa Trondheima i Jim Woodring!


[06/2004]
Obilježavamo pet godina od smrti legende, Edvina Biukovića; plus premijere Daniela Clowesa, španjolca Maxa i Paula Popea!


[05/2004]
Još Lavričevih punkerskih i Derfovih smetlarskih uspomena; Jasonov Šššš! je najtužniji, a Kljunovi najcrnji strip na svijetu!


[04/2004]
Derfov stripovani život među smetlarima jedan je od naših neospornih hitova; plus Ratman Lea Ortolanija i Luzeri Gorana Sudžuke!


[03/2004]
Hrvatska premijera stripova braće Hernandez, Jaimea i Betoa, Ulf K. brani boje Njemačke, a svakoga osvaja Šetnja Lewisa Trondheima!


[02/2003]
Predstavljamo čudan um Briana Bollanda, uvodimo Profesionalce, donosimo prvi dio punkerske kvaziautobiografije Tomaža Lavriča!


[01/2003]
Kultni, prvi broj! Tarzan Igora Kordeja, Mister Mačak te biografija gurua svjetskog stripa Alana Moorea - u stripu!

Ako ne čitate Q, ne čitate stripove!

Doznajte više na mcn@hi.htnet.hr
linQovi!
ZAQON:
www.stripovi.com - vjerojatno najbolja polazna točka za svakog predanog skupljača stripova
Strip Vesti - besplatni tjedni web časopis, predbilježbe na zmcomics@neobee.net
Strip generator! - odličan alat za proizvodnju stripova
Kist - rvacki e-zine za karikaturu i strip
UPPS - Udruženje za promociju i produkciju stripa - leksikon, forum ...

DUĆANI:
More Comics (ZG) - prvi strip dućan u Hrvata
Libellus (ZG) - novi strip dućan u Hrvata
Tino (ZG) - stripovi, koža i drugi fetiši
Alan Ford (BG) - drag dućan

AUTORI:
Nenad Barinić
Goran Delić
Aleksa Gajić
Igor Kordej
Dubravko Mataković
Frano Petruša
Esad T. Ribić
Robert "Bob" Solanović
Goran Sudžuka
Milan Trenc
Zona 9
Tonči Zonjić
Danijel Žeželj

WEB-STRIPOVI:
Q! A Softer World
A Star is Unborn hrv.
Chugworth Academy
Ctrl+Alt+Del
Dark Knight Adventures
Dicebox
Diesel Sweeties
N!Dinosaur Comics
Eyebeam
General Protection Fault
N!Indietits
Q!Kuća straha hrv.
Lost and Found
Order of the Stick
Over the Hedge
Penny Arcade
N!Perry Bible Fellowship
Player vs Player
N!Questionable Content
Sexy Losers
Sherman's Lagoon
Shuck
Sinfest
Q!Sivi grad hrv.
Sob sa sobom hrv.
Sorethumbs
Q! Tamara Drewe
Q! Tuesday
VG Cats
Zap in Space
(N! su novododani; Q! su preporučeni. Šaljite svoje prijedloge!)

STRANE STRANE:
Lambiek - Svjetska enciklopedija stripa
Barnacle Press - Skenovi novinskih stripova
Blog Centrala - Svi (?) blogovi o stripu
Neorama Marka Ajdarića
Stripper's Guide

UZSTRIPOVSKI:
Blogov kolac - priqazi stripova i knjiga, piše Darko Macan
Tatjana.ws - 3D art
NoSF - SF forum
Knjiški moljac - knjige u Hrvata
SGI - Qovi dizajneri

Q STRIP

srijeda, 31.08.2005.

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 31.8.

» Elem, svašta. Robert Melev je zbrisao iz Bugarske 1989., potucao se svijetom, zarađivao nešto para, učio borilačke vještine da bi si kontrolirao temperament, a onda se vratio doma s koferom mangi i - pokrenuo bugarski strip-časopis! Plagijatorčina ga je nazvala QTEH (zašto? pročitajte u članku!), ali je pohvalno što u njemu rade sami Bugari, čekajući da iz stranjskih uzora jednog dana nikne izvorni stil.

» Nastavak intervjua s Klausom Jansonom … A ako vam to nije dosta možda biste čitali intervju s Mikeom Allredom, koji je novce zgrnute radom za Marvel odlučio upregnuti u adaptaciju mormonskih svetih knjiga u strip? … Ili intervju s Terryjem Mooreom koji već jedanaest godina crta Strangers in Paradise, strip koji ima svoju publiku pa je nevažno što ja među njom nisam.

» Politika (Google riječ!)! Lech Walesa kao strip junak! … Nijemci stripom upozoravaju na opasnost od neonacizma ! … A Ameri na opasnost od liberala! Baš je lijep ovaj svijet!

» I jedan web-strip za čitanje, reda radi.

(mcn)

- 01:19 - Qomentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 30.08.2005.

[Qolumna] oQo stripa
Nemaj drugih izdavača

Piše: Vladimir Tadić

Ljudski rod je sklon kreiranju idola, znano je od davnina. Stripofili su, on the other hand, neretko skloni da svet gledaju isključivo u crno-belim terminima. Iz te dve teze, može se zaključiti da je idolizacija među stripofilima skoro apsolutna - naš najmiliji autor/junak/izdavač je najbolji na svetu, to je to, svako ko kaže drugačije je lažljiva uštva.

Drugim rečima, stripofili razmišljaju u apsolutnim vrednostima, more often than not. Zato na svima nam i dragom i omraženom forum.stripovi.com imamo ispade tipa “Zagor je najjači”, ili “Bonelli je za decu, Ameri su prava stvar”, kao i “Sclavi je Bog!” (mada se začuđujuće malo takvih ispada odnosi na mange - što je razumljivo, i na vrancuze, o čemu neki drugi put). I to je ful okej, ljudi su se našli na mestu gde se zna o čemu to kog đavola pričaju, i izražavaju svoje sentimente, koji su pak u neskladu sa sentimentima nekih drugih. Malko vodi u stvaranje klanova i sektašenje, ali toga je bilo otkad je sveta i vijeka, istomišljenici će uvek nalaziti razloge oko kojih mogu da se ne slažu.

Interesantna pojava je međutim beatifikacija izdavača stripova. U Amera je to, kao i sve ostalo, stiglo do vrhunca - dosta je pogledati neke net forume i videti da između fanova DC-ija i Marvela vladaju veći antagonizmi nego između Delija i Grobara. Francuzi su skromniji, ali negdašnji animozitet između Spiroua i Tin Tina nije za zanemarivanje. O fanatizmu koji obiteljska radinost Bonelli izaziva u Italijana valjda ne treba pričati. Poenta je jasna - poštuj Izdavača svog.

U post YU državama situacija je malko komplikovanija pošto jelte niko ne poseduje baš svoje likove iz stripova - bilo je raznih izdavača, što legalnih što ne, bilo je preklapanja i ‘iljadu čuda. Ali, čitajući forume, naročito u poslednje vreme, može se primetiti da i ovde počinju da se zidaju blokovi (začinjeni, kao i sve ostalo na Balkanu, nacionalističkim prefiksima). Neki su spasioci stripa u ‘rvata. Drugi su donosioci uzvišene strip kulture međ' Srbalja. Treći samo grupa entuzijasta. I tako dalje. Svi traže ne samo naše pare, već i našu zahvalnost što se stripovima uopšte bave (ponekad ne direktno, no ipak...). A poklonici s obe strane pevaju hvalospeve svojim izdavačima i bacaju drvlje i kamenje na drugu stranu. Teza je: oni se ne bave stripovima zbog novaca, već zato što vole strip.

Gluposti.

U osnovi svega, pa i izdavaštva stripova, su - yes, boys and girls - pare. Izuzetaka naravno ima (Lavirint i Nepobedivi/Okružen mrtvima odmah padaju na pamet, kao i izvesni magazin na čijem se sajtu nalazimo – barem do notoriously big breasted broja 8), i njihovi mazohistički napori imaju moje puno strahopoštovanje... ali u pitanju su - izuzeci. Takozvani veliki izdavači imaju samo jedan cilj, profit (ne nužno novčani, ali profit none the less). Nije to ništa loše, ništa za osudu, ništa prljavo. Profit je lepa stvar, svet okreće, i dok bi naravno bilo lepo da se neko bavi stripovima umetnosti radi, to je praktično nemoguće, osim ako se ne ide na Fantagraphics/Eros comix fintu. Dakle, ostvarivanje profita od strane izdavača je sasvim legalan i legitiman cilj, i eventualno pokretanje novih edicija nije dokaz njihove ljubavi prema stripu (naročito ako su u pitanju serijali koji su ovde već izlazili, ma koliko da su se slabo prodavali), već želje za povećavanjem tržišta na iole siguran način, jer svako se trudi da svoje tržište, i samim tim profit, uveća. Objavljivanje jedne, a ne neke druge škole stripa, uzrokavano je čisto tehničkim momentima koji umanjuju verovatnoću da će profita biti.

Pametniji izdavači su svesni situacije i mudro ćute, a među njihovim poklonicima već postoje oni koji će ih hvaliti. Oni drugi se pride i sami hvale, odbijajući time neke potencijalne kupce.



Sve ovo naravno ne znači da ne treba pohvaliti nekog izdavača kada uradi nešto dobro, daleko bilo, nije svaka hvala idolopoklonstvo. Ali ne treba ga glorifikovati, verovati da uvek zna šta radi, dobre poteze proglašavati za ljubav prema stripu, a loše objašnjavati time da je on ipak kapitalista. Izdavač je uvek kapitalista, i kada radi dobro, i kada radi loše. Najglasniji smo kada kupimo ili ne kupimo neko izdanje, ali zahvaljujući internetu, glas kupaca se čuje i izvan toga. Iskoristimo ga da se čuje naše mišljenje.

Kažem mišljenje, a ne religijska dogma, spisak pustih snova ili navijačka pesma.

(Vladimir Tadić je vječiti apsolvent prava, povremeni savjetnik za medije te konstantni stripofil.)

- 16:56 - Qomentari (36) - Isprintaj - #

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 30.8.

» Filmovi, filmovi, filmovi … Ma kako staromodni "ja" ne volio da adaptacije dobijaju više medijskog prostora od originala ne može se, bojim se, govoriti o stanju stripa u današnjem svijetu bez da se ponekad govori o filmu. Pogotovo kad i strip (rijetko, ali dogodi se) ima direktne koristi od cijele priče, kao Sin City koji je frknuo 400.000 ekstra knjiga samo zbog velike, lijepe reklame … U drugim filmskim vijestima , Ameri ne puše Miyazakijeve krasne crtiće, ali su počeli kupovati prava kako bi najuspješnije mange adaptirali u igrane filmove.

» Izašao je 68. album Michela Vaillanta, stripa kojeg smo kod nas zadnji put vidjeli, valjda, u Caku. Sad, tri razloga zbog kojeg to uopće spominjem su a) to je još jedan za listu francuskih serija koje su prešle 50 albuma, Zlatko; b) što zadnjih 11 godina serijom rukovodi (piše i nadgleda) Philippe Graton, sin tvorca stripa Jeana Gratona, potvrđujući tako i u Francuskoj (nakon Peyoova sina) trend pretvaranja uspješne serije u obiteljski zanat te c) što se među trojicom "asistenata" koji su album zapravo nacrtali nalazi i neki Nedžad Kamenica, a priče o lišću naše gore su uvijek popularne.

» Intervju s Klausom Jansonom, kojeg smo u ovom blogu već spominjali (dvaput). Razgovara se o zanatu tuširanja crteža nacrtanih olovkom te je korisno. Ne zabavno. Korisno.

» Blog s trivijama iz svijeta skupljanja, ali i stripa. Ako vam nešto znače imena poput Wallya Wooda, Justina Greena ili Steranka, mogli biste poželjeli pogledati. Ako vam ne znače, morali biste poželjeti pogledati.

» Sustiže me manjak sna pa je ovo što slijedi možda subjektivo, ali zabavila me ova humoreska o stavu čitatelja alternativnih stripova u SAD, a od 8 web-stripova koje sam pregledao, ovaj je imao najsuvislije likove i priču.

(mcn)

- 01:35 - Qomentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.08.2005.

[priQaz]
Mačka u džaku

(Xavier Dorison/Mathieu Lauffray: Prophet t. 1 – Ante Genesem; Les Humanoides Associes 2000.)

Prastara civilizacija, bliski smak sveta, religijske reference, demoni, suludi svetovi i žene koje nestaju? Zvuči obećavajuće? Pa da, to su neki od elemenata Ante Genesem, prvog toma serijala Prophet. I zaista, ne samo da zvuči obećavajuće, nego tako i izgleda – kao da obećava. Puno. Veoma, veoma obećava.

I ne radi ništa drugo osim što obećava.

Početak priče o Jacku Stantonu, arheologu koji je na Himalayi našao ogromni hram davno izumrle rase, i onda se u momentu kada je trebao da objavi knjigu o tome obreo u košmarnom, grotesknom svetu koji je izgleda bliska budućnost našeg sveta, veoma je pitak kako sa scenarističke, tako i sa crtačke strane. Jack je manje više simpatičan, iako na momente neuverljiv lik, misterija ogromnog hrama vas vuče da čitate dalje - gde misterije nastavljaju da se gomilaju, a dizajn divljeg sveta u kome se Jack obreo, sa njegovim ogromnim kamenim figurama i pritajenom zlokobnošću je odličan. Nije sve savršeno, naravno – radnja deluje malko zbrzano u prvoj polovini stripa, dok je u drugoj razvučena; sve podseća na video igru; Jack ima narativno veoma prigodnu osobinu da priča na glas kada je sam; a u nekim momentima se po stilu crteža vidi se da je Lauffray školski drug Denisa Bajrama, što za mene nikako ne može biti plus. Ali sve skupa – Ante Genesem se čita bez vređanja inteligencije i lep je za gledati. Obećava, drugim rečima.

Ali imam problem sa stripovima koji obećavaju. Strah me da neće ispuniti obećanja. Naime, Dorison i Lauffray su u ovom prvom tomu nagomilali misterije, sve jednu preko druge – i nisu nam dali razrešenje niti jedne od njih. Tako da se Ante Genesem čita kao veoma, veoma lep teaser. Od američkih mesečnih svezaka mogu da očekujem da prva bude puna misterija, jer su mesečne. Ali ne i od francuskih albuma koji izlaze, u najboljem slučaju, jednom godišnje (drugi tom Propheta je izašao 2003, tri godine posle prvog, treći je izašao pre par meseci). Album mora da ima malo više supstance, mora da me ubedi da treba da čekam tih godinu dana za nastavak tako što će mi dati neko razrešenje, naznaku da će scenarista (a u drugom tomu je scenrista sam Lauffray, nema više Dorisona) moći da se izbori sa misterijama koje zapleo, da nam da zadovoljavajuće odgovore na pitanja koja je postavio. Bez toga, Ante Genesem i ceo Prophet je mačka u džaku – može da bude fenomenalan, ali može da bude i blagi užas.

E sad, Dorison, koji je i scenarista serijala Troisieme Testament, ako ništa drugo, ima dovoljno zanata da bi mu čovek verovao na reč kada je ispunjavanje obećanja po sredi, ali Lauffrey... Lauffrey je ilustrator, dizajner koji je radio i na filmovima (Vidocq i Le pacte des Loups) i video igrama (Alone in the dark 4) – on je spiritus movens ovog serijala, a pitanje je da li ima snage da ga izgura. Da je dobar dizajner – jeste, to vidimo i po lovkraftijanskom hramu i svetu u kome se Stanton obreo, ali i po koloringu New Yorka gde je blizina smaka sveta praktično opipljiva. Kao pripovedač isto nije loš – ali kao scenarista? E to je pitanje. Na koje nećete dobiti odgovor u prvom tomu (od ukupno 4 planirana) ovog serijala.

Ako, kao ja, volite misterije, blagi horor, kvazi-religijske teme i tome slično, bacite pogled na Prophet.

Ali zauzmite gard – neka obećanja nikada ne bivaju ispunjena.

(djole)

- 11:53 - Qomentari (0) - Isprintaj - #

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 29.8.

» Nakon što je Alan Moore napustio Top 10, policijski serijal u gradu u kome svi stanovnici imaju super-moći, DC je dovukao novog scenaristu, izvesnog Paula Di Filippa i novog crtača, Jerryja Ordwaya, već oprobanog na milion i po super-herojskih serijala. Rezultat? Mini-serija Top 10: Beyond the farthest precinct. Valja li to šta? Izgleda da ne, mada ima i drugačijih mišljenja...

» Naši dragi Italijani se raduju što još jedna boneloidna serija hvata maha. Desdy Metus, L' Insonne, je serijal o avanturama mlade DJ-ke/detektiva, i rade ga Giuseppe Di Bernardo, jedan od crtača Diabolika – ovoga puta u ulozi scenariste, i grupa crtača, a novi broj je radila mlađahna Michela Da Sacco. Serijal ima klasični Bonelli (Google! Google!... nah, nekako iskrenije zvuči kada mcn to kaže) format i ide mesečno. A šta kaže UBC o prethodnom broju, možete videti ovde.

» I još jedan film po stripu, ali ovoga puta ne iz Hollywooda, već su i Francuzi videli u kom grmu leži zec. Posle Asterixa i Blueberryja, klasični serijal Uderza i Charliera, Tanguy et Laverdure o dvojici pilota, takođe se priprema za prelazak na velike ekrane. Bacite pogled na zvanični sajt filma, i nadajte se da Gerard Piers, reditelj Taxija, neće previše upropastiti strip. Sa naglaskom na "previše".

» Juče bi Jack The King Kirby napunio 88 godina, da nije umro 1994. Ako neko želi da se podseti Kraljeve biografije, može to da učini ovde.

» I za kraj, za sve one koje zanima kako "real world" reaguje na stripove, članak o sudskom procesu protiv vlasnika jedne strip radnje, ali ne u bratskoj nam Belorusiji, već u USA...

(djole)

- 07:57 - Qomentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 28.08.2005.

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 28.8.

» Na putu sam i nadam se da mi je dobro ... A kako biste se i vi mogli zabavljati, danas bih vam predočio šačicu čitljivih linkova. Za početak, malo lijepih slika: Jose Ladronn, koji je počeo kao Kirbyev epigon, a dospio do križanca Liberatorea, Moebiusa i neznamnijasam. Ružan svijet, jako lijep za gledanje.

» Među najobljubljenijim piscima znanstvene fantastike nalazi se i Philip K. Dick. Vole ga SF-ovci, vole ga oni van geta, vole ga svi što vole LSD, voli ga Hollowwood (pogotovo otkako je umro) ... A underground dasa Robert Crumb nacrtao je strip o Dickovu reigioznom iskustvu, nazvan, a da kako drukčije, The Religious Experience of Philip K. Dick! Bilo je to jednom u Zarezu, ali tko tu novinu zarezuje ...

» Kad spomenusmo underground, kako to kod nas funkcionira? Živ li je? Diše li? Evo, internetski časopis (recimo) Komikaze dogurao je do jedanaestog broja, siromašnog sučelja, ali zanimljivih priloga. Hop!

» A jedan od najboljih internet stripova koje sam ikad vidio bio je When I Am King Demiana5 - najbolji zato što je bio i pametan i smiješan i koristio je žeženi medij interneta da postigne stvari koje na papiru ne bi na taj način mogao, a da strip u svojoj suštini ostane strip i ne prijeđe u animaciju. Taj je još uvijek dostupan zabadaf na demianovoj stranici, a ima i previewa nekih drugih stvari. Stripovi su mu uglavnom bez riječi pa ni ta barijera ne postoji. Svakakakakakako pogledati!

» Sutra vijesti piše Djole! Svi to mladi, ah, ah, vole!

(mcn)

- 08:36 - Qomentari (0) - Isprintaj - #

subota, 27.08.2005.

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 27.8.

» Nema vijesti do starih vijesti! To jest, ovo je umjereno staro, a nije ni vijest: Fred Hembeck, izvorni komentator stripa u stripu, recenzirao je svojevremeno čuveni strip Preacher Gartha Ennisa i Stevea Dillona. I učinio je to na svoj način, pustivši svog nacrtanog dvojnika da intervjuira Jessea Custera, protagonista maloprije spomenutog stripa. Rezultat, meni simpa, je ovdje.

» Glad televizije za svime živim Francuzi su iskoristili da na jednom od svojih kanala uhljebe emisiju Un monde de bulles (Svijet oblačića) posvećenu, dakako, stripu. Za početak, emisija će ići dva puta mjesečno po petnaest minuta, ali ako bude dobro primljena … Televizija nikad ne kaže "ne" uspjehu. Cijeli članak vam je ovdje.

» Intervju s Glennom Danzigom. Koji je kao neki muzičar, ali je ujedno i izdavač iza kuće Verotik koja je objavljivala Franka Frazettu i Simona Bisleya i razne divlje i nasilone stripove. Pa je onda skroz normalno da u intervjuu Danzig ispadne i pametan i pristojan momak. I da saznamo da se Martin Emond lani ubio (nisam bio pazio, pa me iznenadilo). Preporuka.

» Malo stripa širom svijeta: zbivanja u Izraelu ovdje, a bjeloruskom crtaču prijete zatvorom zbog karikatura na internetu ovdje.

» Te na kraju: opet su izašle Strip Vesti, najbolji stripovski tjednik na svijetu! U novom broju: najava četvrtog Zografovog festivala Grrr! (u Pančevu, jedna od sigurno najzanimljivijih stripovskih manifestacija), objava pokretanja elektronskog časopisa Zona 9 (ali link mi ne radi?), tekstovi o Lobačevu, Magičnom Vetru i Fantomu iz Ljubovije! Dobro da je časopis besplatan jer ga se ne bi ni moglo platiti!

(mcn)

- 00:10 - Qomentari (1) - Isprintaj - #

petak, 26.08.2005.

[priQaz]
Šezdesetak godina u šezdesetak minuta

(Brian Walker: THE COMICS SINCE 1945; Harry N. Abrams, 2002.)

Jadni Brian Walker! Neki od nas su si sami krivi što nisu pazili pa su se zaludili stripom, ali on nije imao nikakve šanse da se izvuče. Njegov je otac Mort Walker, tvorac Redova Bilija, i Brian je rastao i odrastao u svijetu u kojem se samo strip (i to novinski) računa. Ne vjerujem da je prošao čak ni fazu tinejdžerskog bunta, toliko je njegova ljubav za stripove potpuna i, valjda, iskrena.

THE COMICS SINCE 1945 drugi je svezak (prvi nije bio na rasprodaji...:)) Brianovog pregleda američkog novinskog stripa. I, premda bi istraživanje možda mogao provesti i netko drugi, netko tko je u cijelu priču ušao s ulice, nema sumnje kako je Brian rastao s ovim stripovima i pratio ih kao što mi pratimo (ako pratimo) tračeve iz naše šire obitelji. Kad su stripovi počeli, što je tko izjavio, koji su bili asistenti, koji su najznačajniji momenti u povijesti pojedinog stripa ... Knjiga nije u tome pogledu naporno detaljna (za to treba potražiti knjige R. C. Harveya), već je izvrstan kompromis za one koji bi doznali nešto više, ali bi prvenstveno čitali stripove.

A stripova, stripova, stripova ima ... Tekst je samo deset posto sveska, a ostatak je vrlo povoljan prelet kroz više od pedeset godina najpopularnijih i najznačajnih pasica koje su se pojavile na američkom tržištu (pri čemu Brian sebe skromno spominje samo dva ili tri puta - previše, ali pošteno). Ugodan podsjetnik za one koji su ih čitali, enciklopedija za brz pristup podatku, rajc i vodič onima koji su se do sada oslanjali samo na ono što bi naše novine prevele.

(mcn)

- 13:12 - Qomentari (2) - Isprintaj - #

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 26.8.

» Dobro, ja sam poznat po stalnom naricanju za starim dobrim vremenima, ali ovo me nadmašilo. Spirou magazin, časopis koji izlazi, više-manje bez štucanja - od 1938. i koji je zadnjih godina iznjedrio nekoliko dobrih serija, mijenja koncepciju … unatrag! Novi urednik planira povećati broj stranica (okej), ali izbaciti stripove namijenjene tinejdžerima i odraslima (među kojima su, pretpostavljam - nadam se pogrešno - Tamara, Green Manor i ostali koji su mi se najviše svidjeli), te se vratiti isključivo na dječji strip te reprinte starih hitova, epizode koje već postoje u albumima. Tako namjeravaju zduplati nakladu i pretvoriti časopis u katalog. Ne znam, ali kad se nostalgičaru poput mene ideja da vrate Gastona, Taličnog ili Bula i Bila čini bez veze …

» Članak o vezi rock glazbe i stripa! … Članak o kršćanskim superherojima i moralno pravdanim klanjima!

» U Japanu pada natalitet pa su se mali faksovi dosjetili kako privući malobrojniju djecu baš k sebi - podučavajući mangu! … Gle, danas mi bolje ide ovo s manje riječi. Ključ je u pisanju vijesti iza pola četiri ujutro!

» Zašto vrlo malo pišemo o američkom stripu? Ne samo zato što se drug zveles priključio podzemlju te se bavi nekim misterioznim aktivnostima koje ga okupiraju po cijele dane te mu ne daju da išta vremena posveti prosvjetiteljskim djelatnostima. Ne! Već zato što su dosadni i onima koji se njima bave godinama … (ako se link otvori na neku drugu kolumnu, potražite entry od 15. kolovoza).

» Sretan rođendan, Tvrtko!

(mcn)

- 04:00 - Qomentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.08.2005.

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 25.8.

» Mrvicu umoran od preslagivanja tona Q-ove remitende, pokušat ću ove vijesti složiti u što manje slova: Otaku - japanska riječ za zaluđenog fana stripova! Cosplay - maskiranje u junake istih! I sve to na jednoj konvenciji s milijun slika na ovom linku!

» Kid Paddle! Kod nas poznat samo po nekoliko slabijih, ranih gegova objavljenih u Stripoteci pod imenom Video Kića. Sada na desetom albumu i jedna od konstantno najsmješnijih trenutačnih geg-serija na frankofonom tržištu. Intervju s autorom, Midamom, je ovdje! Budući da je na francuskom, evo jednog djelića: u pokušaju generiranja ideja napravljena je i seansa s trupom od tucet improvizatora koji su nekoliko sati glumili likove iz Kid Paddle svijeta! Novi album, inače, se zove "Dark J'Adore" što znači "Obožavam Dark (mrak)", ali je i igra riječima na francusko ime Dartha Vadera - Dark Vador. Ne ide mi ovo sa što manje slova, a?

» Koliko je Hergé, autor Tintina - stripa za kojeg ovdje znamo, ali za kojim baš i ne ludujemo (osim mene) - bitna faca za strip vidi se iz toga da je poseban članak zaslužila i smrt jedne od koloristica iz njegova studija. I to čak ne ni one kojom se oženio.

» Denis Kitchen! Velika faca underground stripova, prvo kao crtač, zatim kao izdavač (25 godina na čelu Kitchen Sinka dok se nije ukopao uloživši previše para u neprodani merchandising Vrane 2), a zatim samo kao faca. Dugujete svom zaokruženom stripovskom obrazovanju pročitati ovaj članak o njegovoj karijeri.

» Malo slatkiša za oči: ova kolektivna crtanka - a sve crtači boli glava - zainteresirat će makar jednog od naših čitatelja, no preporučamo je svima … Dok je ovdje jedan domaći nacrtani blog, nije strip ali je underground i, premda je ružnjikav, nije bez duha (pročitajte i tekstove, makar onaj o Štefu).

(mcn)

- 02:02 - Qomentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 24.08.2005.

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 24.8.

» Garfield. Jedan od najprodavanijih stripova u Hrvata otputio se u obrazovne vode. Animirano-poučna stranica nalazi se ovdje, dok je ovdje tekst o njoj ako slučajno sami ne budete u stanju donijeti nikakav zaključak.

» Naš dragi Djole pronašao je link na novi intervju s Tizianom Sclavijem, čuvenim autorom Dylana Doga. Intervju je kakav-takav, uglavnom vršlja po poznatom terenu (a zašto se Dylan tako zove? a koje su vam najdraže ploče?) i postavlja kriva pitanja (da danas pišete Dylana koji biste film citirali?) umjesto sličnih a pravih (kako znate kada treba prestati citirati da scenarij ne postane plagijat?), ali barem ima milijun depresivnih Sclavijevih odgovora (Od tolikih priča o Dylanu, koje su vam najdraže? One koje sam pisao za Mistera Noa.)

» Largo Winch, izvrsno prodavani frankofoni serijal o balkanskom siročetu koje je naslijedili megamultidolarsku korporaciju, ide na film. Ili ne ide? Ugovori još nisu potpisani, ali je obigravanje počelo … U sličnoj vijesti, Anthony Delon, sin legendarnog francuskog glumca Alaina Delona, obznanio je naum da za televiziju uprizori pustolovine junaka kod nas prevođenog kao Doktor Žistis (Dr. Justice). I eto što vam je nostalgija: i od strane Anthonya čija je majka glumila u prethodnoj ekranizaciji, ima trideset godina, i s moje, koga je vijest neodređeno razveselila iako sam strip nikad nisam naročito mirisao.

» China Mieville, jedna od najsvježijih zvijezda literarne fantastike, u svojoj novoj knjizi objavit će i strip kojeg je po njegovu scenariju nacrtao Liam Sharp. To je … zanimljivo.

» Ugasio se još jedan život posvećen stripovima: Fred Carrillo.

(mcn)

- 12:12 - Qomentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 23.08.2005.

[Qolumna] oQo stripa
Reality comix

Piše: Vladimir Tadić

Budućnost u kojoj će svako imati svojih 15 minuta slave je došla i prošla. Zahvaljujući raznim reality TV emisijima, sada pričamo o mnogo većoj minutaži. Najrazličitiji momenti iz privatnih života ljudi dostupni su, što na televiziji, što na kompjuteru, preko raznih live camova ili amateur sex sajtova. TV je postala život. A kada čovek upali vesti i vidi da je ceo svet u šaci jedne zločinačke organizacije koja po svojim razmerama već počinje da podseća na flemingovsku Spectru - vidi se i da je život postao TV. Život i Priča se prepliću na neviđene načine, svako može biti glavni lik neke TV emisije, a indirektno smo svi statisti u jednom špijunskom trileru, ako ne i u Zaveri (jašta, sa velikim Z).

U takvom narativnom univerzumu, kako se stripovi snalaze? Koje su mogućnosti interakcije između stripova i čitalaca? Slabe, naravno - retko ko će postati junak jednog stripa osim ako ne sedne i sam ga nacrta, ili plati nekom debelu lovu za to. Bilo je pokušaja, nije da nije - Bud Root je u svojoj Cavewoman napravio konkurs, i čitaoce koji su pobedili pobio je na prilično bolne načine u osmom broju mini serijala Cavewoman: Rain. Kroz maglu se sećam sličnih stvari i kod Spajdija, nedavno smo imali u dnevniQu vest o nečem sličnom kod Chabona i Gaimana, a tu je naravno i do sada najčuveniji slučaj uticaja čitalaca na tok priče: čitaoci su izglasali da Robin treba da pogine u finalu Batmanove price Death in the Family. Ali to sve nije to, interakcija je svedena na minimum po prirodi stvari, za stripove je rezervisana uloga autsajdera koji ili u potpunosti ignorišu ono što se dešava oko njih, ili sa distance mogu da komentarišu društvene fenomene, kao ona dva matorca u Muppetima.

Case in point: Nirta Omirli Morvana i Bachana, od Humanoida. U prvom albumu ove trodelne sage o ratu i ratnim zločinima, Un jeu cruel, Morvan na poluuništeni svemirski brod stavlja šest preživelih astronauta-vojnika. Vazduha nema još puno, moraju da napuste brod, i imaju sreće - postoji kapsula za spasavanje... sa samo pet mesta u njoj. Astronauti dakle između sebe moraju da odluče koji od njih će ostati na brodu i umreti.

Postavka je mnogo bolja nego izvedba, Morvanov scenario škripi i na kraju razočarava (raslojavanje astronauta po polu, starosti, i drugim karakteristikama odrađeno je paušalno, i u krajnjoj liniji, ceo taj uvod na svemirskom brodu izgleda i nema puno veze sa glavnom radnjom serijala - građanskim ratom na planeti NčVe RiKoSSe na kojoj će se astronauti na kraju prvog toma obresti), a crtež je problematičan to say the least, ali poenta je tu, napravljena tako da nas udara u lice - ovo je Big brother, onaj pravi, ta famozna emisija koja je započela reality TV ludost, i u kojoj gledaoci izglasavaju koji učesnik će napustiti seriju nakon određenog perioda. TV je postala kao život, život kao TV, i u Un jeu cruel to je pitoreskno prikazano - astronaut koji ispadne iz igre, iz slike, iz priče - ispada i iz života. Nije slučajno što Morvan ima i serijal po imenu Reality show...



Hoće li posle čitanja ovog stripa nekome doći iz dupeta u glavu da time što svoj život pretvaramo u TV počinjemo i sami da budemo podložni pravilima koje za TV emisije važe, pravilima gledanosti, sponzorisanosti i traljavim scenarističkim zapletima koji služe da bi se svaka dobra priča svela na podnošljivu meru - onu mediokritetnu? Teško, naravno, pošto je i sam Un jeu cruel mediokritetan u svemu osim u svojoj poruci. No, i da nije, koga zanima šta neki autsajderi misle o tome što život postaje loša sapunica (u zemlji Srbiji dovoljno je pogledati zasedanja Narodne skupštine i reakcije raje na njih - Villa Maria je malo dete za to). Možda jednog dana neko i proba da izbaci reality comix, a na šta će to ličiti ne smem ni da zamislim - i valjda treba da budemo srećni što naš omiljeni medij nije podložan ama baš svakom trendi ludilu. Doduše, to znači da trajno ostaje u žabokrečini u kojoj se sada nalazi, pa možda sreći mesta i nema...

Jedino što će Un jeu cruel eventualno postići je blagi osećaj nelagodnosti kada sledeći put na TV-u budete gledali Big brother, ili 48 sati i svadba, ili Simple life, ili... Ali, što se kaže, the show must go on!

(Vladimir Tadić je vječiti apsolvent prava, povremeni savjetnik za medije te konstantni stripofil.)

OBAVIJEST: Pošto mi ovo pisanje qolumni ide bolje nego što sam prvobitno mislio, a i da bih nabio komplekse ostalim kolegama qolumnistima, oQo stripa postaje nedeljna kolumna. Do daljnjeg, pre ili kasnije svako naleti na blokadu. Onda ćemo da vidimo šta ćemo. Enivej, potražite vašu redovnu dozu morbidarija i upliva tzv. stvarnog sveta u stripove svakog utorqa na Q sajtu!

- 16:30 - Qomentari (1) - Isprintaj - #

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 23.8.

» Naš vjerni čitatelj Weirdo Intacta na forumu je stripovi.com obznanio kako je, čitajući web-stranice za ručkom, pronašao ono što sam ja preskočio jer ne ručam (ali zato triput doručkujem): kako je Jim Lee Newsarami izjavio da je vrlo zanimljiv ilustrator Adi Granov Bosanac. Ja sam do sada vjerovao, tko zna zašto, da je Bugarin, ali sad mu moram dati čelno mjesto u današnjem pregledu vijesti. Jim Lee još nešto onda truća o tome kako mu je palo na pamet ujediniti u jednom albumu Adija, našega Esada i Enkija Bilala … Ali o tom, kad i ako, a sad možete skočiti na Adijev sajt , za čiji je link isto zaslužan ručajući Weirdo.

» Ako lokalne novice zauzimaju prvo vijesto (tj.: u vijestima mjesto), onda blogerske vijesti zauzimaju drugo: Francuzi održavaju festival stripaša-blogaša, a na ovom sajtu-blogu su intervjui s nekima od njih i mali milijun linkova koje ćemo pregledati neki drugi dan, ako do tada to ne učinite sami.

» Kad smo već kod bloga … Paul O'Brien je pokrenuo novi na kojem neće biti riječi o stripovima, ali za početak ima izvještaj s projekcije filma Neila Gaimana i Davea McKeana (a znam barem nekoga koga će to zanimati). No, tko je Paul O'Brien? Godinama sam, dok se nisam zasitio, čitao njegove recenzije svakoga broja svake od X-Men serija. Ne zato što volim X-Mene (di bi ja to?), već zato što je on to radio zabavno i uprkos rastućim dokazima da na njih ne treba trošiti kritički talent. Sada se i Paul malo zasitio pa će preustrojiti svoj X-Axis sajt tako da recenzira priče samo kad svi nastavci završe, a ta nam promjena daje povoda da ga uvrstimo u vijesti!

» A Japanci k'o Japanci: Sony je za nešto manje od dvadeset kuna mjesečno ponudio 5 mangi po izboru direktno na mobitele! Volio bih da mi se znanje japanskog proteže i na neku drugo riječ pohvale osim sugoi, a ovako moram improvizirati drugim sretnim riječima: tempura!

» A drug zveles, kad već ne šalje kolumne, poslao je makar link na opsežan preview jednog novog strip-romančića. Izgleda solidno, zanimljiv je za čitanje, jedino je prilično jasno da scenarist mrzi crtača jer mu iz stranice u stranicu ne daje da crta išta nego sporo tempirane scene razgovora. Gad.

(mcn)

- 12:25 - Qomentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.08.2005.

[priQaz]
Prljavi Harry u tangama

(Mythic/de Lazare/ Walthery/ Boyan: RUBINE t.5 – La disparue d'Halloween; Le Lombard, 1997.)

Sad kad sam vam naslovom zgrozio život, da kažem i ovo: da Dragan de Lazare, rođen Lazarević, nije pre nekih desetak godina (damn, ima već toliko...?!), na jedinom ikada održanom Salonu stripa u Zaječaru posvetio više sati svog vremena razgovoru sa jednim klincem koji je prvi put upoznao strip crtača, odnosno sa mnom, ja par godina kasnije ne bih nabavio komplet Rubine, a vi danas ne biste čitali ovaj priQaz. Dakle, ima tu "malko" subjektivnosti.

E sad kad smo to razjasnili, da se pozabavimo i samim stripom. Rubine je projekat svima po Natachi znanog Francoisa Waltheryja i scenariste Claudea Mythica, koji je radio puno stripova, no za njih niko ovde nije čuo (s razlogom, rekli bi zlobnici). De Lazare je tu ušao na mala vrata, kao pomoćnik Waltheryju, da bi od trećeg albuma preuzeo glavnu ulogu, a Walthery se spominje na koricama, i navodno je asistirao pri crtežu, šta god to značilo.

Rubine je old school policijska drama, sa ultrazgodnom poručnicom Rubine Killarney u glavnoj ulozi - panduri i T&A, drugim rečima. I kod tog old school nastaje problem. Mythic očito nije svestan (r)evolucije koju su u ovom žanru napravile serije kao što NYPD Blue i Homicide: Life on the Streets. Pomislićete da scenarista još od Streets of San Francisco nije gledao policijsku dramu – što je možda i tačno. U Rubine nema ama baš ničeg modernog, osim ponekada njenog donjeg veša, sasvim lepo je mogla da izlazi i 1979.

La disparue d'Halloween nije izuzetak. U pitanju je slučaj u kome devojka saznaje da njena majka u stvari nije bila njena majka, i sve je izgleda povezano sa jednom otmicom iz Noći veštica pre 18 godina. To, i Rubine se skida da bi ušla u kadu, i veoma često se saginje u jezivo tesnim farmericama.

Ako zanemarite zastarelost samog kocepta, i pride volite krimiće, sama priča i nije toliko loša, prati šablone, ali ima i obrt na kraju, koji je solidno neočekivan. Ni scenario ne škripi za policijsku dramu, iako je Rubine previše macho, kao ženski Prljavi Harry koji mnogo bolje izgleda u tangama, i sve bi to bilo lepo ... da Mythic nije lenčuga. To se videlo i u ranijim albumima, do te mere da se to može uzeti za njegovu glavnu odliku u scenarijima – oslanjanje na čist, bezvezan i nepatvoreni slučaj. U toku prvih deset strana, izbrojao sam četiri slučajnosti, od kojih dve presudno utiču na daljnji tok priče (a druge dve samo blago). U nastavku ih ima još više. Kada scenarista ne može da pronađe odgovarajuće narativne mehanizme čak ni da bi pokrenuo radnju stripa, već mora da se konstantno oslanja na bezvezne slučajnosti, onda je to lenjost, i ništa drugo. Tako da već na pola albuma sve postaje do zla Boga iritantno. No, baš tad sledi scena sa svlačenjem pred kupanje, tako da je to OK ... :)

De Lazarov crtež je, pak, dušu dao za ovu priču. Akcija je žestoka, fazoni su dobro tempirani, a trebe su zgodne ... Čak se u jednom panelu i Natacha pojavljuje. Doduše, ženski profili mu škripe, ali zažmurićemo na jedno oko... Koloring koji je odradio Bojan Kovačević pod pseudonimom Boyan, a koji će kasnije preuzeti crtanje serijala, je korektan, mada ništa više od toga.

Sve u svemu: Draganu još jednom hvala za utrošeno vreme pre više godina, Mythicu ogroman minus za scenario, fanovima policijske drame iz vremena Karla Maldena jedna pričica koja je mogla da bude solidna ali eto nije, a ostalima Rubine koja se skida pred kupanje. Svi zadovoljni, osim onih koji od stripa traže više od T&A.

Ima li takvih?

(djole)

- 17:15 - Qomentari (2) - Isprintaj - #

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 22.8.

Ovo nije Enki Bilal. A nije ni Hugo Pratt. Ovo su Beaver & Steve! » Enki Bilal mijenja izdavača. Ne, čekajte, takva vijest zaslužuje barem uskličnik: Neki Bilal prelazi u Casterman. Dovraga, ne uspijeva mi se uzbuditi. 'Ajmo ponovo: Enki Blabla napušta svog dugogodišnjeg izdavača, Humanoide i … Ah, koga briga! Zanimljiviji je intervju s deset godina mrtvim Hugom Prattom (na talijanskom), a taj je malko naporan.

» Ono što vam neki dan nismo smjeli reći, sad smijemo: definitivno je da se Goran Sudžuka vraća kao crtač na seriju Y, The Last Man te da će raditi epizode od 40-42. Za one koji nisu pratili seriju, evo članka koji lijepo objašnjava premisu.

» Appleseed, manga Masamunea Shirowa iz vremena dok ga se možda još moglo razumjeti o čemu priča, će postati film i to 3D.

» Uvijek je zanimljivo vidjeti nove priručnike o crtanju i tako tome. Francuzi imaju tri nova, specijalizirana i umjereno skupa, ali zgodno prezentirana, na teme postavljanja stranice, skiciranja po putu i stvaranja likova. Možda kome pomogne?

» I za malo čitanja na poslu, početkom radnog tjedna, jedan web-strip koji nije najgluplji na svijetu. Slikica uz ovaj dnevniQ je iz njega, mislio sam potražiti Bilala, ali nije mi se, nekako, dalo.

(mcn)

- 01:54 - Qomentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.08.2005.

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 21.8.

» Francuzi imaju valjda jedno 40 crtačkih blogova, a Hrvati ... barem jednog! Tonči Zonjić, popularni TonZon (Toon Zone?), obljubljen kod posjetitelja ove stranice poradi onog mangoidnog crteža Alana Forda i društva, postavio je svoj nacrtani dnevnik i uvid u napredak on-line. I super je.

» Može li se na stripu zaraditi? Može - kad crtač umre! Original nedjeljnog tabloa Peanutsa iz tisućudevetstopedesetineke otišao je na nedavnoj aukciji za 34.500 dolara ! Ajde, dobro, nije eura ... A ovdje su još neke nedavno održane aukcije i za njih postignute pare. Tako je to kad se do pred tridestak godina nije mislilo da će ti kartoni išta vrijediti, a danas svi skupljaju svoje pa neće vrijediti ništa. Ih!

» Zahvaljujući Dreamlordovom (čini mi se) migu na forumu ovdje Znaka sagite, evo linka na stranicu posvećenu pisanju scenarija za stripove. Korisna je, ako ni zbog čega drugog, zbog razgovora s Dan Slottom (scenaristom vrrrlo dobre She-Hulk) iz kojeg se vidi da svatko može uspjeti preko noći, ako noć traje petnaest godina.

» Hvala gospodinu i drugu zvelesu koji nam je hitro poslao link na provokativne sličice Batmana i Robina o kojima smo govorili u jučerašnjim vijestima ... A kad sam otvorio ovu stranicu s niskorezolutnim crtežom Michalea Turnera (poznatog po nepoznatom stripu Fathom) zdrmnulo me kako izgleda kao da se fura na Krešimira Zimonića (dok je ovaj još crtao, a ne zamajavao se Photoshopom). Na povećanoj rezoluciji sličnost je manja, ali ta kosa ...

» I na kraju, s obzirom da već para dana nismo rekli ništa o mangi, link na stranicu časopisa Shojo Beat, posvećenom stripovima za djevojčice. Sugoi!

(mcn)

- 08:34 - Qomentari (5) - Isprintaj - #

[priQaz]
Gracias!

(Miguelanxo Prado: PEDRO Y EL LOBO; Norma, ???.)

Zamislite da ste Miguelanxo Prado, jedan od apsolutno najboljih crtača današnjice, čovjek koji linijom i bojom može sve što poželi … Zašto biste poželjeli u strip adaptirati užasno jednostavnu pričicu "Peća i vuk", promijenivši samo malo, još uvijek ne dodavši nikakvu ulogu mački, zašto biste izabrali strip koji će imati deset-petnaest puta više stranica od izvornog predloška, stranica na kojima ćete uvijek morati crtati jedno te isto: šumu i šumu i šumu, dječaka, ptičicu u letu?

Možda zato što ste pronašli apsolutno divan način kako naslikati ptičiji let (i ništa manje sablasno prvo pojavljivanje vuka)? Možda zato što zaista volite crtati toga dječaka i tu žeženu šumu (gledao sam Prada kako crta posvetu nekom momku u album i opet je crtao dječaka, okrenutog nam leđima, i ispred njega golemu šumetinu, trebalo mu je valjda petnaest minuta da je završi, možda duže, šrafirajući)? Možda zato što vas je nešto u toj priči privuklo do te mjere da ste je jednostavno morali nacrtati - možda je uspomena iz djetinjstva bila jaka, možda ste nakon rada na crtiću Men in Black jednostavno morali napraviti nešto posve drukčije? …

Nije zapravo važno. Napravili ste knjigu i ja sam je pročitao i rekao da nije ništa posebno, minorni Prado (osim te ptičice koja je zaista, zaista, zaista dobra; a ni taj vuk nije loš; ni šuma, iako dosadi …), ali onda sam je uzimao u ruke svako malo, malo da gledam ptičicu, i tog vuka oko čije njuške leti perje, i tu bespotrebnu mačku koja je rijetka točka boje u zelenilu šume i … i što sam je više gledao to sam je više htio gledati, to sam je više listao i to mi je više u pameti ostajala. I više mi uopće nije bilo bitno zašto ste je napravili.

Ali hvala što jeste.

(mcn)

- 00:15 - Qomentari (3) - Isprintaj - #

subota, 20.08.2005.

[priQaz]
Play it again, Darwyn

(Darwyn Cooke: SOLO #5; DC comics, 2005.)

Možda je najzanimljivija stvar u ovom sveščiću - jednom u seriji koja istaknutim crtačima daje da napune 48 stranica kako znaju i umiju, na svoje tekstove ili tuđe - zadnja priča, Deja vu. Priča kao priča je u redu, a kako i ne bi bila kad je "obrada klasika iz 70ih", no najzanimljivije je baš to "obrada". Ono što se u muzici događa stalno, da novi bendovi rade cover verzije starih hitova, u stripu je relativno rijetko. Naravno, stripovi kradu jedan od drugog manijakalno, ali rijetko kad se otvoreno priznaje da je nova priča samo rimejk stare (češće će se čuti hommage, još češće tišina). Ovo je možda ukupno drugi - nakon obrade Zimonićeva Zida kojeg je napravio jedan od Varijeteovaca (Damir Božić?) - strip koji je drito priznao inspiraciju, krađu i neoriginalnost. Što ako to postane trend? 'Đenja scenaristi, što ste napisali, napisali ste!

A osim toga? Osim toga, ocjena SOLOA je dvojaka: Darwyn Cooke strašno dobro crta, a gotovo svi njegovi završetci ne ispune nade koje njegovi početci potaknu. Priče funkcioniraju (možda je najbolja obrada - opet! - Ditkoova Questiona), ali u pamćenju hlape ostavljajući samo okus stripa kakav je mogao biti da je Cooke onoliko dobar scenarist koliko je vrstan vizualan pripovjedač.

(mcn)

- 10:19 - Qomentari (0) - Isprintaj - #

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 20.8.

Alejandro Jodorowsky » Možda je ovo vijest za onu zadnju, trivijalnu, ali kad nemam baš slike ni za što drugo … Jim Lee je za Newsaramu napisao svoj dnevnik sa čikaške konvencije, i cijeli današnji entry je posvećen igranju pokera s Kevinom Smithom i još nekim ljudima. Zar strip crtači imaju pravo i na nešto drugo osim cjelodnevnog razmišljanja o stripu? Zašto mi to nitko nije rekao! (Hm, možda čovjek dođe u tu fazu nakon što, kao Lee, zaradi prvih par milijuna dolara …?) … A kako mi se ne da stavljati Leejeva slika, evo Alejandra Jodorowskog, scenarista Johna DiFoola i Metabarona, slavnog čitača tarota (kako bi nam vijest bila povezana kartama), u tekstu na kojeg nas je upozorio Damjan Stanić. Tekst je mrvicu glorificirajuć, ali makar je na engleskom što je materinji jezik Interneta …

» Mike Carey je najpoznatiji po tome što je jedan od najuspješnijih klonova Neila Gaimana, te je rupu koja je u izdavačkoj podkući Vertigo nastala odlaskom Sandmana popunio, kako je znao i umio, serijalom Lucifer. A uskoro će i Lucifer - Bogu hvala! - biti zaključen, a Carey je tim povodom dao intervju. Sad, ja baš i ne volim Careyevo pisanje (što se valjda dalo zaključiti), ali pogledjate taj intervju i ako ga uspijete dočitati do kraja, vjerojatno vam ni Lucifer neće biti odbojan.

» Je li Batman gay (još jedna Google riječ!) ili nije? Koga briga, važno je samo da se njegov izdavač, DC, mršti i na samu pomisao kako bi to netko mogao reći ili, nedajbože, pokazati. Pa je tako zapovjedio jednoj njujorškoj galeriji da makne slike na kojima se Batman i Robin ljube. Drama, čovječe.

» Premijera V for Vendette, filma snimljenog prema stripu Alana Moorea i Davida Lloyda o teroristu koji diže London u zrak, pomaknuta je za ožujak/mart iduće godine. Da li zbog "postprodukcijskih problema" ili zato što je nedavno London skakao u zrak pa ne bi bilo podobno? Ah, tko će ga znati …

» Hm … Ovdje je, kao, krenuo novi strip čiji su junaci Trekkiji (fanovi TV serije Star Trek), ali mi se link neće otvoriti. Čini mi se zato što se nisam registrirao. A ja se radije ne bih registrirao. Što ne znači da svi ne bi, pa slobodno … U međuvremenu, evo i članka u kojem se pisac oduševljava nekim web-stripovima (a daje i linkove). Brz pogled pokazuje da je riječ o clip-art stripovima (Red Meat je išao u Zarezu, ne znam ide li još uvijek) s naglaskom na tekst. Što ne znači da su loši.

(mcn)

- 10:09 - Qomentari (0) - Isprintaj - #

petak, 19.08.2005.

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 19.8.

» Kod nas je (i ne samo kod nas, bar smo u tome dosegli svijet) prilično raširena praksa skeniranja stripova, njihova prodaja, đoranje (koristi li se ta riječ još izvan mauzoleja?), a možda i čitanje … No, neće to još dugo! Kad se ostala pravosuđa povedu za primjerom francuskoga, pirati su nagrabusili (a je l'se ta riječ koristi?)! Jer, sad su uhvatili momka koji je na server postavio i tako distribuirao ništa manje no 2288 stripova i prislili su ga da plati globu od - jednog eura! Izdavači sliježu ramenima budući se pokazalo kako skenirani stripovi nemaju nikakvog utjecaja na prodaju, možda čak i pozitivnog, ali bitno da je pravda zadovoljena!

» Previše talijanskog za ove sitne sate, ali ovdje je blog drevnog talijanskog crtača Carla Peronija koji se sjeća svega i svakoga te koji je to odlučio povjeriti Interenetu.

» Kratke vijesti i nastavci: Lewis Trondheim je dao kratki intervju povodom najavljenog urednikovanja. Ništa jako zanimljivo, ali barem ima njegovu fotku kad glumi čovjeka, a ne pticu … Na dva aviona avio-kompanije koja je naslijedila Sabenu pisat će Asteriks. Tutatisa im! … Archie Comics tuži bend Veronicas jerbo su dvije cure koje čine bend izjavile da su za ime inspirirale junakinjom njihovih stripova … Članak o tome kako se, nakon kod nekih slavnih Amera te kod ona dva naša mufljuza, može kupiti pojavljivanje svoga imena i u nekim stripovima. Ili će se moći?

» I na kraju, skice iz ljetnog bloka čuvenog Joana Sfara. A možda ulovimo i Franu Petrušu da skenira crteže koje je on radio na Krku …

(mcn)

- 00:51 - Qomentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.08.2005.

[crtaća dasQa]
Alem Ćurin

Alem Ćurin je raji vjerojatno najpoznatiji po "Think Ink" ilustracijama u Feralu, ali se uz to stripom bavi jedno četvrt milijuna godina, artistički i beskompromisno. Ovdje je uzorak njegovog novog stripa, "Balade o suhom moru", koja je bila namijenjena besplatnom anglofonom tjednom novinskom projketu Skipper News koji je preživio četiri broja, a onda crk'o ne plativši suradnike (to je kod nas poznata interpretacija riječi "besplatno"). Kako Alem nema web-stranicu, evo svima na uvid makar ovo:




- 17:11 - Qomentari (3) - Isprintaj - #

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 18.8.

» Okej! Sarajevo ostaje grad za kojeg su u Evropi čuli! Jacques Ferrandez bio je tamo lani da bi vodio neki tečaj ili školu, a onda je sad objavio knjigu skica, fotki i crteža (plus strip o samoj školi) nazvanu Sarajevski tramvaji. A ako sam ovaj ovdje članak pročitao kako spada, ispada da se i preselio u Sarajevo. A? Ispravite me ako griješim …

» A za stripove na webu se zainteresirao i New York Times, obilno citirajući njihovog apologeta Scotta McClouda (čija će knjiga u biblioteci Q skoro, vrlo skoro, ove godine, ziher) i Scottova osporavatelja Garya Grotha, izdavača The Comics Journala. NYT se pita jesu li ti stripovi pristupačni neupućenima, kad prestaje strip i počinje animacija te isplati li se sve to financijski. Neki su se webaši potom burno ne složili sa člankom i to ovdje.

» Kad se već relativno ozbiljno bavimo ovim izvještavanjima, onda budimo bolji od naših dnevnih novina (nije teško) i donesimo nastavke vijesti koje se tiču stripa, da ne bude kao kad je umro Superman što je i kod nas pisalo, a da nikad nije izvješteno da je oživio … Skrećem s teme: ispostavilo se da kod onih seksi fotonovela na španjolskom što su zaplijenjene u Denveru manji problem što su seksi nego što su na španjolskom. Neki tamo neće Meksikance u svojoj butizi … A Ryan Estrada je završio svoj strip od 168 stranica u tjedan dana i još je morao nadodati jer se našlo mamalaza da se utrkuju s njim te je tako rezultat (i valjda rekord) 175 stranica. A sada će se naspavati pa možda krenuti na dvotjedni strip od 336 stranica. U svakom slučaju, na njegovoj stranici je blog koji prati reakcije, napredak i komentare - a i Q blog se spominje na njemu!

» Još jedan strip slijedi Dilbertovu formulu primanja fora od čitatelja. Ovdje je obavijest kako se za taj novi strip, Lucky Cow, čija se radnja događa u restoranu hitre hrane, primaju istinita fast food fiasko svjedočanstva. Pa ako vam se da …

» I najbizarnije danas: visoko cijenjeni nakladnik alternativnih, nagrađivanih i prestižnih stripova Fantagraphics Books, na čelu s maločas spominjanim Garyem Grothom, svako tol'ko održava - streljanu u osušenom koritu rijeke. Onda tamo donesu kućne i uredske otpatke - staru fotokopirku, usisavače, vatrogasne aparate - i izbuše ih iz arsenala vatrenog oružja. Onda se vrate doma i mirne duše opet napadaju nasilne stripove kao moralno bezvrijedne.

(mcn)

- 00:26 - Qomentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 17.08.2005.

[priQaz]
Blankets

(Craig Thompson: BLANKETS; Top Shelf, 2004.)

Blankets su vjerovatno jedan od najsentimentalnijih stripova što sam pročitao u zadnjih nekoliko godina. Priču je napisao i nacrtao Craig Thompson, umjetnik koji, da bi crtao stripove, preživljava radeći komercijalne grafičke projekte za malo veće igrače ... Pored toga je ovo strip sa vjerovatno najviše nagrada u prošloj godini pa, ako ne vjerujete mojemu odabiru, ondak morate računati na svemoćne nagrade koje su autor i njegov strip primili (The Eisnere za Best Graphic Album (New), Best Writer/Artist ).

Cijena je srazmjerna kvaliteti knjige. Dok se sada knjiga može nabaviti za ispod 20USD, originalna cijena je dodirivala 40USD, što me je ubijedilo da NE kupim spomenuti uradak, nego da provedem dva vesela popodneva u knjižari guštajući se čitajući Blankets.

Novela Blankets se dotiče dosta stvari vezanih uz odrastanje unutar vjerski usmjerene kršćanske obitelji. Mozda malo teže za razumjeti, ali Amerika je puna takvih priča gdje su roditelji vjerski dovoljno ponosni da bi time zastidjeli i mnogo radikalnije elemente u svijetu.

Pored vjerske naobrazbe, glavni lik prolazi kroz fazu seksualnog zlostavljanja, loših odnosa unutar familije, a najgore od svega je negacija vjerske okoline spram želje glavnog lika da crta, sto on čini jako dobro. Vrteći se kao čigra unutar jedne takve sredine, glavni lik se zaljubljuje u mlađahnu, ljepuškastu djevojku i provodi dvije sedmice kao gost u njenoj kući. Dvije sedmice su bile posve dovoljne da tvorac stripa Craig Thompson isplete jednu od ljepših priča o prvoj ljubavi, preispitivanju vlastitih osjećaja i generalno o odrastanju.

Knjiga je autobiografske naravi, i na kraju je bilo lijepo vidjeti da je Craig, prolazeći kroz nevolje odrastanja, stasao u jednog, nadam se, normalnog momka. Nedavna priča koju sam pročitao na internetu spominje ljude koji su preživjeli traume u zivotu. Svi oni se okreću crtanju, kao nekoj vrsti lijeka protiv stresa, ali to je već druga priča.

Na stranicama izdavača Top Shelf Comics je dostupan pregled stranica iz ovog stripa pa kad stignete, pogledajte tamo. Top Shelf je jedan od uspješnijih izdavača emocionalnih i nekomercijalnih izdanja, a Blankets su im jedan od najuspješnijh projekata te ponosni izdavač priprema već šesto izdanje.

(Venes, crazy two)

- 20:14 - Qomentari (14) - Isprintaj - #

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 17.8.

» Ima tako nekih ljudi čije smo stripove voljeli prvo jako, a onda malo manje, učinilo nam se možda da su se razbahatili ili prošvikali, kako im je slava udarila u glavu … Ali nema veze, neki su od njih zaslužili sve dobro što im dotekne jer su nešto bitno barem jednom napravili. Pa ako Hollywood sad obožava Franka "Sin City" Millera do te mjere da će i njegov spartanski i zaboravljivi 300 ekranizirati - pa što! Neka se ljudi vesele! A neka se veseli i Miller čiji je Batman & Robin (sa Jimom Leejem) dosegao prodaju od preko 261.000 primjeraka što ga čini najprodavanijim sveščićem desetljeća.

» A ako bi netko htio pogledati kako su se prodavali ostali stripovi na američkom tržištu, neka ovdje potraži listu za srpanj.

» Ostanimo još malo u Americi, da ne ispadne kako je nepravedno zanemarujemo! Ma što malo, ostanimo cijeli dan! Jeste li znali da ni novinske stripove nije lako raditi i koliko bude zvanih, a koliko malo odabranih. Evo jednog člančića ovdje baš na tu temu, koji spominje i blogove kao zanimljivu alternativu i mjesto za uvježbavanja dnevnog (ili makar redovitog) crtanja. A na kraju je i mali kviz s instant odgovorima, svega tri pitanja za tri sekunde razbibrige.

» Stripovi.com mi se nešto neće otvoriti pa ne mogu pogledati tko je tamo postavio link na ovu ovdje starinsku ali vrlo dobru instant školicu stripa. Nije se u skoro milijun godina u ovom poslu ništa promijenilo, osim možda jedne stvari: danas se crtači u potrazi za dokumentacijom ne oslanjaju toliko na svoju "mrtvačnicu" izrezaka iz novina koliko na - internet.

» I na kraju, jeste li znali da je među mrtvim slavnim ličnostima koje su nam još drage, Charles Schulz (od Peanutsa, dakako) na devetom mjestu? Drugih crtača ili crtačica nema, a prva je Lucille "I Love Lucy" Ball.

(mcn)

- 03:02 - Qomentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 16.08.2005.

[Qolumna] NAJ MAD
Mangu ti materinu

Piše: Damjan Stanić

Dugo sam razmišljao treba li ovu kolumnu posvetiti Bleku i Marku, odnosno reprint izdanju istih, koje odnedavno izlazi pod patronatom zagrebačkog Ludensa.

S jedne strane, radi se o herojima koji su obilježili naše djetinjstvo i, znate već, uobičajena sranja: nostalgija, povratak u ljepšu prošlost, bla-bla. S druge strane, više sam i sâm sebi dozlogrdio uvijek istim primjedbama – onako, u stilu: “ne trebaju nam nova izdanja prastarih stripova, trebaju nam noviteti, moramo uhvatiti korak sa modernom svjetskom produkcijom”, amo-tamo, k*rac-palac.

Istina, reprint serijali Bleka i Marka su značajan događaj na hrvatskom strip tržištu, a ova kolumna bi, prema dogovoru, trebala pratiti upravo to – hrvatsku strip scenu. No, da me j*beš ne mogu opet isto, opet o gore navedenim pro et contra argumentima ovog i sličnih projekata. Stoga – kompromis. Kako Blek i Mark objektivno zaslužuju prostor u kolumni, evo im ga: _________________________________________________________ .

A sada nešto zaista važno. Ozloglašene, omražene, Hrvatima toliko strane mange. Već 28 mjeseci i isto toliko brojeva, na našim se kioscima pojavljuje strip serijal W.i.t.c.h., talijanska sapunica o pet tinejdžerki sa čarobnim moćima.

Vještice, dakle.

Crtački, radi se o suptilnoj kombinaciji klasičnog Disneya i japanskih mangi, dok scenarij uglavnom prati provjerenu shemu – 50% tinejdžerskih problema + 50% magije i paralelnih svjetova. Sveukupno, W.i.t.c.h. je vrlo kvalitetan serijal, s jakim timom autora u pozadini i zahvalnim profilom čitatelja. No, ono što začuđuje jest da, osim ovog izuzetka, hrvatsko tržište ne pokazuje ni najmanjeg interesa za mangama – štoviše, čak ni W.i.t.c.h. nije klasična manga; osjeća se, naime, jak pečat klasičnog Disney-mentaliteta u crtežu i to svakako pogoduje konzervativnom umu domaćih strip čitatelja.

Međutim, prilagođavati tržište ostarjelim fanovima odraslim na Zlatnoj seriji i Lunovom magnus stripu jednostavno nema smisla – to je ciljana grupa u osipanju, koja ne nudi perspektivu na duže staze. Htjeli mi to priznati ili ne, sa generacijom stasalom osamdesetih odumrijeti će i posljednje uporište Bonellijevih junaka u Hrvatskoj. To, naravno, ne znači da Ludens treba jednom zauvijek poslati Zagora & company u ropotarnicu povijesti. Ali, potencijalni boom stripa u Hrvatskoj može krenuti samo preko novih generacija, preko klinaca kojima se živo j*be za Darkwood i Manaus.

Ovo nije rasprava o tome što je pravedno, a što nije. Je li pravedno da Nathan Never ne može bolje od četiri broja godišnje na domaćim kioscima? Ne, nije. Nathan je dobar strip – moderan, a istodobno svjestan tradicije, kvalitetno crtan i još kvalitetnije pisan. Je li pravedno da Marti Misterija čuči pri dnu ljestvice prodanosti u Bonelliju? Ne. Marti bi, po svojoj objektivnoj vrijednosti, trebao biti na samom vrhu te top liste. No, još jednom – ovo nije rasprava o tome što je pravedno, a što nije. Jednostavno, imamo situaciju kakva jest. Nathan nije prošao u Hrvatskoj, i točka. Njegovo daljnje objavljivanje samo je ružna agonija koja ne može završiti nikako osim definitivnim ukidanjem serijala na našim prostorima. Martija tržište nije prihvatilo koliko on zaslužuje, ni kod nas, ni u Italiji. I gotovo. Možemo cendrati, možemo se buniti, ali stvari se zbog toga neće promijeniti. Zato, treba se okrenuti prema naprijed i razmisliti – što sada? Čime približiti strip onima na kojima svijet ostaje?

Mangama.

Nove generacije potencijalnih strip čitatelja odgojene su na manga crtićima. Poznaju takav način razmišljanja i izražavanja, blizak im je. Preko tinejdžerskih sword’n’sorcery sapunica mogu uroniti u ogroman repertoar koji manga nudi, od horrora, preko SF-a, pa sve do slatko-odvratno-intrigantnih pornića za prikrivenog pervertita koji čuči u svakom od nas.

Nevjerojatno je, stoga, da kod izdavača nema više hrabrosti ili, ako ništa drugo, pionirske znatiželje u istraživanju tržišta. Jesmo li mi hrvati, jednostavno, konzervativni po prirodi? Ili samo mislimo da jesmo, pa se silom suzdržavamo od eksperimenta koji bi, možda, urodio obilnim plodovima?

Manga nam se, u stvari, nudi kao prečac. Lakši put. Djeca su već navučena na takav stil crteža jer ga gutaju u abnormalnim količinama kroz crtiće i razne popratne materijale, od albuma, preko video-igara, do raznih sličica i trading karata. Ne treba ih upoznavati sa mangom. Ona je njihov teren. Samo treba imati muda i započeti. Započeti hrvatsko izdanje nekog od milijun dostupnih serijala. Ima li, dakle, dobrovoljaca za eksperiment desetljeća u domaćem strip izdavaštvu? ... Ne? Nitko? Baš nitko? Oh well, nema veze, novi Nathan izlazi početkom 2006. Jedva čekam.

(Damjan Stanić uređuje i vodi web-stranicu Pupafiks!)

- 19:48 - Qomentari (16) - Isprintaj - #

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 16.8.

» Ehehe-heej! Izgleda da još postoji poneki magazin koji nije Q! Strike izlazi u Italiji i napola u boji, donoseći kolor prijevode i, ako se ne varam, crno-bijelu domaću produkciju po 2 i po ojra za 96 strana. Zašto nam je to udarna vijest? Jer ima sličicu koju možemo iskoristiti!

» S obzirom da vam još ne smijem reći ništa o Goranu Sudžuki (osim najave "njegovog" paperbacka u seriji Y, The Last Man za studeni), ovdje možete pročitati članak iz svijeta umjetnosti u kojemu je negdje pred kraj ukopana i vjestica o Danijelu Žeželju!

» A reprizu sedamnaest tjedana Calvina & Hobbesa, koja je u svojoj biti samo naplaćena reklama za knjižurinu u kojoj će biti okupljeni svi C&H stripovi, kupilo je do sada dvjesto novina . Što pokazuje kako su čitatelji zapravo svuda isti: radije Alan Ford klasik po x-ti put nego bilo što novo.

» A i Newsweek se raspištoljio o stripovima . Sjete se oni toga svakih dvadeset godina. Tako je prošli put Maus bio simbol odrastanja stripa, sada su to Marjane Satrapi (čiji je strip o djetinjstvu u Iranu postao obavezno štivo na američkoj vojnoj akademiji pa vi vidite gdje dalje kane ratovati), Joe Sacco i ponovo Spiegelman, dakle sve do jednog dokumentarni stripovi (u skladu s tezom V.S. Naipaula o smrti romana?). I onda dalje odbriju na filmove jer ajde što su stripovi dobri, ali se na njima - gleč! - može i zaraditi. No, da.

» Konačno, jedna od onih "malih" stripovskih tema , o čovjeku čiji je život bio vezan za stripove otkako je u Prvome svjetskom ratu izgubio oko, koji ih je crtao i kad ih nije imao gdje objaviti te koji vjerojatno ni u jednu enciklopediju neće ući. Dobro jutro svima!

(mcn)

- 10:01 - Qomentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.08.2005.

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 15.8.

» Seli se National Cartoon Museum kojeg je osnovao Mort Walker, tvorac i kod nas poznatog Redova Bilija. Mortu je ideja pala na pamet još 1970. kada je poželio da stripovi u svim svojim vidovima budu respektabilni, a za to im treba - muzej! Te se kroz godine (i dosadašnje lokacije) skupilo oko 200.000 originala iz oko 50 zemalja, a sada se muzej seli u - pogledajte slikicu - Empire State Building, mjesto gdje je nekada davno urede imao i Timely, preteča Marvel Comicsa (fikcionalizirana verzija tih dana nalazi se u romanu Kavalier & Clay Michaela Chabona, kojeg bih vam preporučio da mi se svidio, ali nije pa neću). Još samo treba (zlobno) primijetiti da je muzej od "International" postao "National" kako bi ga, valjda, Ameri više voljeli.

» Jesmo li dobro prošli ili smo nastradali kada se akademija prihvati stripova? Provjerite sami čitajući esej Nonlinear Narrative and Sequential Art: Alan Moore's Superhero Deconstruction ("Nelinearno pripovijedanje i umjetnost slijeda: kako je Alan Moore rasložio superjunake"). Ja sam ga pospremio za čitanje u manje pospano jutro (a prošlo je podne).

» Za one s brzom vezom: radio-intervjui s nekim facama američkog stripa, uključujući Willa Eisnera. Ako dobijete glavnu stranicu, kliknite desno na "real audio" i snalazite se. A može netko i jadnom, sporom Q-u zapržiti snimčicu koju?...:)

» Ključna stripovska riječ za ove prostore je Bonelli (Google radosno šalje još čitatelja u našemu smjeru) - talijanska izdavačka kuća koja stoji iza Zagora (Google!), Dylana Doga (Google!), Texa (Google!) i drugih čestih gostiju naših kioska. No, je li Bonellijev izdavački pristup zastario? Čini se da neki smatraju tako jer su otvorili "marketing & management forum" (na talijanskom) kako bi raspravljali o novim strategijama prodaje i plasmana stripa. Nije im neki promet, ali ako se tko lakše od mene snalazi u talijanskom neka gvirne tamo i priopći nam jesu li smislili koju pametnu koja bi i nama dobro došla!

» Te na kraju, uobičajena besmislica: Warren Beatty se spori oko prava na nove filmske adaptacije Dicka Tracya, čuvenog stripa Chestera Goulda. Warren bi, naime, rado opet bio dick. Pardon: Dick.

(mcn)

- 12:26 - Qomentari (5) - Isprintaj - #

[priQaz]
Crna mačka, beli međed

(Juan Diaz Canales/Juanjo Guarnido: Blacksad t. 2 - Arctic-Nation; Dargaud 2003.)

Pre neku godinu, pojavio se prvi album serijala o Johnu Blacksadu, mačku privatnom detektivu, čija se radnja odvija tokom burnih pedesetih godina prošlog veka. Ovaj noir krimić u svetu životinja je napravio rusvaj, nominovan je za veliki broj nagrada sa obe strane Velike bare i postavio je nove kriterijume u kategoriji "strip sa fenomenalnim crtežom i otužnim scenarijem", kako po fenomenalnosti crteža, tako i po otužnosti scenarija.

No izašao je i drugi album i Diaz Canales je dobio priliku da poboljša svoje scenarističko umeće i dovede ga barem približno na nivo Guarnidovog crteža. Da li je uspeo u tome? Ne, naravno da nije.

Arctic-Nation se događa u malom predgrađu "The Line", gde vladaju sukobi između polarnih, belih životinja, i onih koje to nisu, "obojenih". U tom okruženju, Blacksad treba da istraži nestanak jedne crne devojčice i upusti se u slučaj koji seže do samih vrhova ove male zajednice, to jest naizgled do šefa policije, belog medveda Hansa Karupa.

Okej ... očito da postoji napredak na polju priče, u smislu da je u prvom albumu Blacksad samo istraživao jedno ubistvo, i to je bilo to. Sada imamo rasne tenzije, intrige, preljube, pedofiliju i još gomilu druge prljavštine od koje, ako je za verovati svim pričama koje su na tu temu napisane, ne može da se diše u američkim predgrađima. I dobro, zaplet čak ima i final twist koji je zbilja potpuno neočekivan, što ne može da bude minus, zar ne?

Ne. Na stranu to što nijednu iole verodostojnu ličnost ne možete da pronađete u celom albumu, pa sve i da je jurite mikroskopom, na stranu to što Diaz Canales vrludavo vodi priču tako da nije baš najjasnije kuda ide, na stranu logički neodrživ koncept o prevlasti "belaca" u životinjskom svetu ge bi oni po svakom osnovu morali biti velika manjina - taj famozni final twist je neočekivan zato što je toliko apsurdan da nikome nije moglo ni pasti na pamet da će se naći u priči. Ne, neću vam ga otkriti, pročitajte sami album, pa vidite da li cela priča ima makar malo smisla.

No, najveći greh Diaza Canalesa je što nije bilo mesta u njegovom scenariju da se Guarnido dovoljno razmaše svojim crtačkim umećem. Prvi album je makar to imao – flashback na vezu između Blacksada i ubijene glumice, kao i čuvena scena u rasturenom stanu – to su table koje će se pamtiti godinama. Ovde toga nema – a Guarnido je u crtačkoj tehnici još više napredovao, treba samo videti facijalne ekspresije koje daje svojim životinjama, očito zadovoljstvo koje ima kada im crta grimase, a bogami i T&A momente ... sa životinjama, ej! I kao i ranije, paneli nisu samo lepe zasebne slike, crtež je fluidan, leprša, blizak je animaciji (eh, ti bivši diznijevci...). Doduše, na par mesta deluje kao da se Guarnidou crtaju super-heroji - postoji jedan panel na kome Blacksad sa krova špijunira neke sumnjive likove, i ako ne zagledate kadar pomislićete da je u pitanju Batman - ali ni to nije mana. Da čovek fenomenalno crta i slika videli smo još u prvom albumu. Da pride i napreduje, vidimo u ovome. Zašto, o zašto, mu neko ne da ljudski scenaristu?!

Arctic-Nation je solidan eye candy, čak i faličan kakav jeste. Ali ne samo da je mogao, nego je i morao da bude mnogo više od toga.

(djole)

- 11:04 - Qomentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.08.2005.

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 14.8.

» "Nedjelja, dan odmora, nitko se ne muči", pjevali smo nekad davno. Pa dajte da odradim vijesti na brzaka i ne mučim se, i tako nitko ništa bitno nije radio ovaj vikend ... Takva je suša da ću na prvo mjesto - eto, baš hoću - staviti svoj vlastiti prikaz Kordejeva Smokea. Zveles ga je već prikazao na ovom blogu, a ja se nisam htio gurati s njime pa sam ga recenzirao na onom mom drugom blogu.

» A ako se ne radi danas, radilo se prošli tjedan. Na sajtu Comic Book Resources-a pokrenute su dvije kolumne! Jednu piše Erik Larsen , tvorac Savage Dragona te izdavač Image Comicsa, koji će se u svojoj rubrici pretvarati da je samo fan, a drugu bi tjedno trebao puniti Robert Kirkman , scenarist popularnih serija Nepobedivi i Okružen mrtvima (na ovim prostorima cirkuliraju u srpskom prijevodu, inače se zovu Invincible i Walking Dead, ako vam je do googlanja), a koji će u kolumni pričati o sebi. Za sada priča kako sam sebe ne plaća za Nepobedivog. Pogledajte i sami odlučite hoćete li jednom tjedno navraćati čuti što Erik i Robert imaju kasti.

» Zahvaljujući Gianfrancu Goriji imamo i par zanimljivoh linkova: ovdje je sajt posvećen velikome talijanskom crtaču Disneyevih stripova, Romanu Scarpi, a ovdje je stranica posvećena bedževima sa stripovskim junacima.

» Mike Collins je britanski crtač službenog stripa o Doktoru Whou (kome?). Pa su u BBC-u opet promijenili glumca te on objašnjava koji su problemi kod crtanja po živim likovima . Rekao sam vam da se ništa ne događa ...

» I da ne bismo zaboravili mangu: članak o tome kako ove stripove uveliko čitaju i (zagrc!) djevojčice, a kao protuteža članak o japanskom nacionalizmu kroz strip. I ugodan vam produženi vikend. Al' stavit ćemo i sutra neke vijesti, ako ga provodite pred računalom!

(mcn)

- 00:42 - Qomentari (2) - Isprintaj - #

subota, 13.08.2005.

[članaQ]
Osveta drveća!

Među skupljačima stripova se periodički vode raspravice o tome koliko će njihove kolekcije poživjeti. Pročulo se, naime, kako papir truli i kako će se sve papirnato jednog dana, baš kao i meso, pretvoriti u prah. No, kada će to biti? Danas? Sutra? Nakon što nas ne bude?

Točnog odgovora, jer u pitanju je znanost, naravno nema. Procjene su da je rok trajanja papiru proizvedenom nakon polovice devetnaestog stoljeća od 50-100 godina. A može manje ako je izložen nepogodnim utjecajima, no može i više ako ga se dobro čuva ili tretira protiv kiselosti.

Kakve kiselosti? Pa papir se raspada ovisi o tome koliko je kiseo. Do otprilike 1850. papir se proizvodio od pamuka te je bio lužnat i tako - nenamjerno - otporan. No, s porastom potražnje za papirom (novine, knjige itd.) pokazalo se da pamuka nema dovoljno. Ili za knjige ili za gaće, reklo bi se, pa se pošlo tražiti od čega bi se papir još mogao raditi. Došlo se do drvene kaše (pulpe) što je proces kojim se papir radi još i danas.

No, drvena se kaša u proizvodnji tretira alauinom što je kiselinski proces koji ne uklanja lignin iz kaše. A kad papir požuti i potamni - to je zbog lignina koji potencira djelovanje kiselina. Lignin se može ukloniti u proizvodnji, ali to je skupo, a poanta tiska je da je jeftin i prolazan te to postaje problem tek kad netko odluči nešto - stripove, recimo - skupljati.

Odakle uopće kiseline u papiru? Nešto ih je već u kaši, ali svijet je inače pun kiselina: ima ih u zraku, tiskarskim bojama, a bogme i na našim šapicama kojima okrećemo stranice predragih nam izdanja. Kiseline se ne mogu izbjeći, ali se papir može pripremiti tako da na njih bude otporan (ili barem otporniji).

Jedan od načina tretiranja papira protiv kiselosti jest - vapnencem (najčešće u vidu mramorne prašine). Vapnenac (kalcijev karbonat) se koristi i u novijem, lužnatom procesu nastanka tzv. "bezkiselinskog" (acid-free) papira. Kalcij karbonat tu, u prostoru između vlakana celuloze, zamijeni kisele gline i čini papir trajnijim. Previđanja su da bi lužnati (onaj čiji je pH iznad 7) papir mogao trajati i do 500 godina, ali trebat će nam još koje stoljeće kako bismo to provjerili.

U svakom slučaju, preporuča se neka se kiseli papiri drže dalje od svjetla, na konstantnoj vlažnosti od 50-55% i temperaturi od 20-21° Celzija. Podrumi, tavani i garaže, sva ta mjesta gdje temperature poskakuju i padaju, nisu baš idealna spremišta. A ako, pak, papir počne trunuti preostaje vam skupa restauracija, deacidizacija, zavarivanje pojedinih stranica u plastiku ili ... kupovina nove kolekcije od nekoga tko je na svoje stripove bolje pazio.

(mcn + manekineko za kemiju)

- 11:34 - Qomentari (3) - Isprintaj - #

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 13.8.

» Pričamo li previše o mangi? Neka! Ovdje je razgovor s Keijijem Nakazawom, autorom jedne od najbitnijih mangi uopće - stripom (i crtićem) Barefoot Gen. Nakazawa je kao dječak preživio pad atomske bombe na Hiroshimu i Gen je strip o tim danima, jedno potresno djelo. Kad smo već kod toga, evo još jednog razgovora s Nakazawom ... A ovdje i ovdje su preostala dva dijela članka o utjecaju atomske bombe na stripove.

» Kako ne bi ispalo da nas baš ništa američko ne zanima, spomenimo jedan na prvi pogled zanimljiv (premda, tko zna kakav zapravo) strip koji stiže iz Oni Pressa. Capote in Kansas, autora Andea Parksa i Chrisa Samneeja, priča priču o stvarnom američkom piscu Trumanu Capoteu koji je početkom šezdesetih pošao u Kansas kako bi napisao dokumentarni roman o ubojstvima koja su se tamo dogodila 1959. Roman je objavljen 1966. (a ja volim tu godinu), nazvan je In Cold Blood i po njemu je snimljen film, a Parks (kao scenarist sklon kanzaškim temama) & Samnee sada pričaju priču o pričanju priče. Štono rekoh, zvuči zanimljivo.

» Kako se možda iz mog prikaza top liste Sequential Tarta možda moglo shvatiti kako mi Finder nije drag strip, ispravimo pogrešku ukazivanjem na poduži članak o tom stripu, koji će vas svakako bolje upoznati s njime nego moji kratki komentari.

» Čitatelji stripova često zanimaju svakojake bizarnosti o kojima autori najčešće ni ne razmišljaju. Onomatopeje, na primjer! Autor će je upisati, a čitatelj će se poslije njome oduševljavati ili razbijati glavu. No, zanima li vas semantika zvuka u stripu, eto članka baš za vas!

» A izašao je - kako ne bi - i novi broj Strip Vesti u kojem možete čitati o izložbi u Zaječaru, nagradama u Leskovcu, te najave festivala u Bitoli i Šapcu (u Šapcu je i magazin izašao), te mnoge druge vijesti, natječaje i kolumne (jedna o Franquinu, jedna o Hergéu). Hop!

(mcn)

- 11:02 - Qomentari (4) - Isprintaj - #

petak, 12.08.2005.

[crtaća dasQa]
Tonči Zonjić


- 19:44 - Qomentari (4) - Isprintaj - #

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 12.8.

Ilustracija Dereka Kirka Kima za plakat lokalne konvencije; pomalo samosažalijevajuća kako to Derek često radi. » Što je najsuperastije gledidbeno stripova na webu? Vijesti? Kajgod, najsuperastije je što ima živih stripova! A ponekad se među njima nađe stvarno sjajno nacrtanih, kao što je lani iznagrađivani Same Difference (vrlo dobro i napisan) Dereka Kirka Kima, kojeg možete (ako se ne varam) u cijelosti pročitati na autorovoj stranici, ako još niste kupili knjigu. A ima na toj stranici i još lipih stvari, a i vijesti kao ona da Kim piše projekt za Vertigo koji će izaći dogodine. Pa tako, prošećite i razveselite se!

» Pa onda jedna nebulozna vijest koja ne zaslužuje ali potrebuje zaobilazni uvod. Tko je Oprah Winfrey znate? E, pa njoj su nedavno, izgleda, zabranili ulaz u neki dućan pa je ona digla halabuku pa se zgrozio Aaron McGruder. Tko je, pak, on? Aaron je crtač dnevnoga stripa Boondocks kojem je u glavnoj ulozi mali gnjevni Crnčić. Kako Boondocks često čačka rasne i druge političke teme, smatra ga se kontroverznim, a najnovija je kontroverza izbila baš oko stripa napravljenog na temu Oprah, kada je ponjezinu sliku napisao "Vidite li ovu ženu, pustite je u dućan za ime Krista!" I di je kontroverza? U "spominjanju imena Boga svoga uzalud", što je uznemirilo američku "religioznu desnicu". A ja mislio da im je Oprah važnija ... Enivej, link na članak je tute.

» Kako sam se nekidan ružno osvrnuo na strip Dilbert, potpuno opravdano izjavivši da je koma nacrtan, poželio sam se iskupiti. Ne što bih bio u krivu vis-a-vis crteža već što je to jedan okej strip, u svom izvornom okružju američke činovničke svakodnevice ili kad je dobro preveden (što u Jutarnjem nikad nije). Te tako, evo intervjua s autorom, Scottom Adamsom. Najbolji mi je dio kad priča kako je stavio svoju e-mail adresu u strip još 1993. kad e-mail skoro nitko nije rabio pa ga je zatrpala pošta ljudi koji su imali mail, ali do tada nisu imali kome pisati...:)

» Naši sjeverni susjedi Slovenci imaju što mi nemamo: stranicu i forum specijalizirane za mangu i anime, koje postoje još od 1998! Jest da se uglavnom priča slovenski - što neki odavde još smatraju problemom iako su se čitajući Q mogli uvjeriti kako su Slovenci dobri strip-autori te kako bi im se vrijedilo pomučiti i naučiti jezik - ali prije ili kasnije će svi na tom forumu znati japanski te ni s komunikacijom neće biti problema. A ljudi koji nam se u Qomentarima raspituju kako nabaviti mange ... možda bi tamo našli koga za trampu?

» I za kraj, jedna vijest pa da svi odemo na spavanje sretni (o pardon, ja idem na spavanje, vi vjerojatno čitate tek kad se probudite): presađeno je srce dojenčetu sa srčanim problemima te je ono sada ružičasto, sretno, živo i nije više na aparatima! Di je tu strip? Pa, kako bi klincu dali snage da izdrži dokk se ne nađe davalac, roditelji su bebulinca nazvali - Kal-El Sylvester Villatoro! Da, po Supermanovu kriptonskom imenu ... Članak vam je ovdjekarce.

(mcn)

- 01:26 - Qomentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.08.2005.

[Qomentar]
Akira torbe pakira!

Ima već više od petnaest godina kako sam prvi put pisao o Akiri. Tada se, krajem osamdesetih, taj strip serijalizirao u vodećoj američkoj izdavačkoj kući Marvel, kao drugi val pošasti koju danas znamo kao manga (prvi val su izgurale male kuće poput Eclipsea i Firsta, s naslovima kao što su Kamui, Mai the Psychic Girl ili Lone Wolf & Cub). Obojen i prepjevan, Akira je bio dobar izbor jer je spektakularan crtež Katsuhiroa Otomoa i ekipe na tragu evropskog, dakle prijemčiviji nesvikloj zapadnoj publici od drito-mange.



Akira se pokazao uspješnim, rasprodan je u dva Marvelova izdanja, da bi ga nedavno i Dark Horse objavio u šest debelih knjiga. A prije par godina se pionirskog pothvata objavljivanja mange na Balkanu prihvatila izdavačka kuća Marketprint iz Novoga Sada da bi danas taj projekt - objavljivanjem finalnog, četrdesetog crnobijelog sveska - bio okončan! Novosađani zaslužuju pljesak za hrabrost i upornost (Zlatko Milenković posebno, za skeniranje i čišćenje 2158 stranica ovoga stripa), a onima koji su do sada čekali preporučujem da se mangom inficiraju na kisocima (u Srbiji) ili da kompletiće potraže u nekoj od knjižara navedenih u našem lijevom stupcu.

(mcn)

- 14:19 - Qomentari (0) - Isprintaj - #

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 11.8.

» Hajd'mo kompletno ignorirati Amerikance danas, a? Bit će oni tu i sutra, a u našim krajevima čuti vijesti isti dan i tako nikad nije bilo bitno. Vijest je vijest onda kada stigne ... Ali evo jedne friške, svejedno: Lewis Trondheim (to je on na sličici), slavan čak i kod nas, prije svega zato što je objavljivan u Q-u, a potom i zato štomu je kod More Comicsa izašao jedan od albuma Zekanovih hvalevrijednih pustlovina (drugi najesen), prihvatio se uređivanja kolekcije Shampooing (ako sam dobro skužio da je to naslov) kod izdavača Delcourta. Time se Trondheim - koji se nedavno bio odrekao crtanja, pa to porekao napravivši odličan introspektivno-investigativni album Desoeuvre - pridružio svome daleko manje slavnom hrvatskom kolegi u tranziciji (nadajmo se privremeno) iz autorskih u uredničke vode. No, dok je tamo, recimo i o čemu će biti riječ: "o stripovima za velike koji znaju ostati mali i male koji žele postati veliki". Eto.

» A inače se francusko tržište uzvrpoljilo jer je neki Berlusconijevi frend krenuo kupiti izdavačku grupu RCS koja ima u vlasništvu francuski Flammarion, a pod kojim su humoristički časopis Fluide Glacial te izdavačka kuća Casterman. E, a ako njih prodaju, mogli bi ih kupiti Media Participations koji su nedavnokupili Dupuis, a prije toga sve živo drugo pa bi ogrometni dio francuskog tržišta bio pod istom vlasničkom palicom. Eto, kakve mi sve probleme nemamo jer nam se izdavaštvo sastoji od ... Bernarda Radovčića? U svakom slučaju, link (na talijanskom) je ovdje.

» A Paolo Eleuteri Serpieri, kod nas preko svake mjere poznat po stripu Druuna (kojeg ovdje spominjemo kao još jedan Google mamac), uortačio se s Jeanom Dufauxom na stripu koji će se događati u Veneciji. Zbog toga se Dufaux ostavio Giacoma C. , a Serpieri ... ostavlja li se on Druune? Linkao bih vam vijest, ali sam ja upravo cijelu prepričao pa vam umjesto toga dajem link na stari interview sa Serpierijem u kojem nećete doznati ništa o Druuninoj budućnosti, ali hoćete o tome kojom se glumicom nadahnuo za Druunu te koga bi htio da je glumi, ako ikad bude snimano.

» Jedna vijest specijalno za Davora Šišovića i pazinsku ekipu koja brije na Julesa Vernea: Schuiten & Peeters, duo koji radi "Nejasne gradove" (o kojima je pisano u 14. broju Kvadrata kojeg ste sigurno nabavili), složio je izložbu svojih radova kao da se radi o Verneovom putovanju kroz njihov svijet kojim se nadahnuo za svoje knjige. Malo uobraženo, ali citatno, a to prolazi kod francuskih fanova ...

» Te, na kraju - tarot! Tarot (a bogme i igraće) karte s likovima i prizorima iz popularnih stripova kao što su XIII, Largo Winch, Thorgal, Druuna (opet!), Lanfeust de Troy ili Asterix! Možda i Sillage i Lucky Luke! Čemu? Nemam pojma ...:)

(mcn)

- 09:43 - Qomentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 10.08.2005.

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 10.8.

» Ako bismo dramili, mogli bismo reći da slijedi kraj svijeta kakvog poznajemo. Ali je zapravo riječ o business as usual. Jer, što? MAD magazine, koji je duugo bio simbol nezavisnog humorističkog magazina (juvenilnog, ali dobro sad), koji je za vrijeme urednikovanja Williama Gainesa odbijao objavljivati plaćene reklame kako bi zadržao slobodu pljuvanja po svemu i svačemu, sada se - hvali povećanjem utrška od reklama za 42% u odnosu na prošlu godinu. I ne samo to: većoj vidljivosti MAD-a (koji ni inače nije bio nevidljiv, mislim kako mu je tiskana naklada oko milijun primjeraka) doprinijelo je što se u reklamama za gazirana pića koriste likovi iz njihova Spy vs. Spy stripa. Tko zna da li se tome nadao Antonio Prohias, nedavno preminuli kreator crnog i bijelog špijuna, čiji je izvorni rad bio crnohumoran i nadahnut gorčinom zbog toga što je u hladnome ratu morao izbjeći sa rodne Kube? A da li se nadao da će u novonajavljenom izdanju MAD Kids svoje likove vidjeti kao klince koji se gađaju tortama? Ah, nema veze, citirajmo nečiji davni prijevod stripa Skipa Williamsona (koji je možda citat odnekle, ali kako da to znam ako nije iz stripa >:)) - "Bit će skoro propast svijeta, ah pa neka, nije šteta!"

» Razveselimo se malo združenim vijestima o cenzuri! U Denveru su otkrili kako među stotinama (!) knjiga ljubić-fotostripova, koje tamo stoje već godinama, ima i nekih sa seksualno-eksplicitnim scenama pa se digla frka ... Druga se frka digla oko crtića u kojem superherojka ima pištolj s kondomom i bori se za planirano roditeljstvo ... Treća se, pak, frka, digla oko crtića Popetown (znam da nije strip, ali nema veze) izvorno naručenog za BBC 3 u kojem su se Britanci sprdali s papom (kojim?) do te mjere da mu je glas davala Ruby Wax (Jerry Hall je sinhronizirala dumnu željnu slave). Crtić nije emitiran, ali će biti dostupan na DVD-u.

» Sad kad smo odahnuli, čitajmo malo i stripove. Tom Spurgeon preporučuje novi strip Franklin Fibbs, koji u sebi kombinira elemente Garya Larsona (u tome da nema stalnih tema ni logike) sa stripom (u tome da ima stalne likove). Fibbs svakog dana priča/izmišlja novu nebulozu i, iz onoga što sam vidio, jest smiješan. Jedini je problem što King Features Syndicate više ne da više od tjedan dana arhivskih stripova zabadava, ali to što ima pogledajte ovdje.

» Sve se bolje osjećamo! U to ime, jedan blogerski izvještaj sa čikaške konvencije u kojem mala Rivkah priča kako je išla od autora do autora superherojskih stripova i čudila se (jer ih ne čita) kako nitko od njih nije nikad poželio crtati nešto svoje. Možda, s takvim klincima, za ovaj svijet ipak ima nade? Bar na kratko?

» A najbitnija vijest, iako ćemo tek morati objasniti zašto, jest da je Kazu Kibuishi potpisao ugovor za dvije knjige stripova za Scholastic (to su oni što sad izdaju Bonea u koloru). Tko je Kazu Kibuishi? Kao prvo, evo vam njegovog houmpejdža, kao drugo on je urednik zbornika Flight (kojeg sam komentirao pred koji dan u sklopu teksta o popisu pedeset najboljih stripova u izboru web-časopisa Sequential Tart), a kao treće on je jedan vrlo bistar klinac. Ne da su me njegovi stripovi scenaristički posebno oduševili, ali je užasno bitno što je on ovaj posao dobio preko literarnog agenta u nadmetanju izdavačkih kuća. Kužite? Kao da je stvar o knjizi, romanu, nečemu ozbiljnom ... Što znači da će Scholastic morati puknuti neke pare u reklamu da bi vratio uloženo i da strip ide u ravnopravnu knjižarsku utakmicu, što na engleskom (i hrvatskom, za razliku od, recimo, francuskog) nije do sada bio slučaj. Ako se Kazu (i Bone, i ostali) dobro pokažu, to ne može biti loše. Baš je lijep ovaj svijet (boljela me glava kad sam počeo tekst, ali sam u međuvremenu uzeo tabletu...:))!

(mcn)

- 09:36 - Qomentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 09.08.2005.

[Qolumna] oQo stripa
This Space For Rent

Piše: Vladimir Tadić

Nike je odavno prestao da koristi svoje ime u reklamama, već se pojavljuje samo ona čuvena zapeta, ili šta je već. Nedavno videh da su i Reebok postali RBK. Gledam TV i u jednoj “glamuroznoj” emisiji vidim voditeljicu, za koju neki tvrde da je čuvena gradska riba (i pored toga što izgleda kao muško), kako sedi u radnji patika i priča nam o raznim modelima istih. U mom omiljenom radijskom jutarnjem programu pojavljuje se glodur Maxima koji hvališe svoje novo izdanje.

Gore navedene stvari su plastični primeri za dva procesa koje su uočili i pametniji ljudi od mene: sve postaje reklama, a reklama postaje simbol koji je sam sebi dovoljan. Filmovi sve više liče na gomile spojenih trejlera, u časopisima ne možete da razlikujete šta je članak a šta je reklama, a Lord of the Rings je sada LOTR. Svet se ustrojio tako da ide ka tome da vam izvuče novce, a za uzvrat vam ne da ama baš ništa, osim nekakvog simbola u vašoj glavi, koji je pak destilovan kroz na desetine fokus grupa i PR sastanaka. Tako ćemo doći do situacije da ćemo za neku godinu, kao u filmu Demolition Man (a to je verovatno “citirano” odnekud), pevušiti reklame umesto starih dobrih pesama.

A stripovi u svemu tome? Pa to je problem, zar ne? Nema fokus grupa, nema PR eksperata, nema shvatanja kuda svet ide. Stripovi su još uvek presrećni što su neki od njih postali brendovi, ne shvatajući da je vreme brenda prošlo, i da su i tu zakasnili. Stripovi se trude da ponude nešto, izlizano i staro, za (solidne) pare koje treba odvojiti za njih, ne shvatajući da time udovoljavaju samo maloj grupi fanatika koja će pre ili kasnije izumreti. Na najveći publicity stunt ikada, smrt Supermana, sada se gleda sa prezirom. “Mi nikada ne bismo načinili Supermena gejom”, kaze DC. Ma nije nego. Pre će biti da Levitz i drugari znaju da bi sa povlađivanjem trendovima morali i da menjaju svoju strukturu nasleđenu iz ranijih, drugačijih godina u kojima je vrunski marketinški trik bio crossover. Sa smrću Supermena probali su da imaju i jare i pare, da ne upotrebim prikladniju ali vulgarniju izreku - i opekli su se, gadno.

Da li je slepi miš na koricama dovoljan znak da nešto kupimo? Da li na stripu samo treba da piše “Franquin” i ništa više? Da li, kada kazemo MM, odmah osetimo da to želimo? Mi fanatici možda. Nije nam bitan sadržaj, bitan nam je primerak u kolekciji, kontinjuiti, što bi kolega Stanić rekao. Ali izvan toga? Je li to MM postalo univerzalni simbol (čak ne znamo da li je to Mister Mačak, Marti Misterija ili Marvel Man)? Je li usmereno ka tačno određenoj, što većoj mogućoj, ciljnoj grupi? Je li usađeno u kolektivno nesvesno? Ne. Ne kao simbol za koji vredi date pare. Ne kao reklama za proizvod koji ne postoji i koja je sama sebi svrha. Ne kao reklama za nešto drugo, u vrzinom kolu cija je jedina svrha održavanje potrošačke kulture, bez obzira na to šta se konkretno troši.

U našem stripofilskom mikrokosmosu, gore iznesena tvrdnja svakako ne deluje tačno - kolekcionari će kupiti svaki novi broj Stripoteke samo da ne bi imali rupu, pa makar se u njoj nalazio i nastavak Dasti Dauna. Ali svako tržiste ide ka tome da se širi, da maksimizuje svoj profit, da se povezuje sa drugim tržištima i preuzima mu mušterije. Svako osim stripovskog, koje je učaureno. Pa šta ako bi Superman po toj logici postao gej? Jel’ to veća travestija nego pustiti Chucka Dixona da otaljiga još jednu bezvezariju?

Sve postaje reklama. Opiranje stripova tome da budu prepuni asocijacija na Starbucks ili E-bay bilo bi, naravno, za svaku pohvalu kada bi nam ponudili neku validnu alternativu tome - dobre i relevantne priče, kvalitetno nacrtane, sposobne da dotaknu širu publiku i postanu nešto o čemu će mnogi, a ne samo nas stotinjak, razmišljati. Ali, umesto toga, stripovi nam nude svoju simboliku - broj na koricama - koja čak nije u stanju ni da postane masovna simbolika. A sve je u parama, što više konzumenata, što više sponzora, to više para.



I posle se čudimo što stripovi odumiru.

Usput, ova kolumna traži sponzora. Vidljiv banner, kao i suptilno ubacivanje u text hvalospeva na račun sponzora zagarantovani.

Not.

(Vladimir Tadić je vječiti apsolvent prava, povremeni savjetnik za medije te konstantni stripofil.)

- 15:30 - Qomentari (11) - Isprintaj - #

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 9.8.

Strip generator! Kjuuut! » Mogao bi se steći loš, a pogrešan dojam (za razliku od svih onih loših, a točnih dojmova koji se jednako tako mogu steći) kako me zanima samo vanjski svijet, a ništa tu u blizini. Što ne može biti dalje od istine! Jedino što se do bliskih vijesti paradoksalno teže dolazi, te tako možda ne bih ni doznao za Strip generator da mi Romeo Štrakl nije proslijedio link. A Strip generator - kojeg je stvorio Žiga Aljaž je ludnica - pravi mali web/flesh alat kojim možete raditi vlastite stripove, vrlo instinktivan za upotrebu i super dizajniran! Nije to prva takva stvar - Lavričeva Diareja ima nešto slično na Mladininim stranicama, ali i Strip generator vas jednostavno vabi da se njime igrate! Hajde! Svi! Odmah! Srušite mu server!

» No, možda je Slovenija još preveliko i predaleko inozemstvo? Čega ima u Hrvata? Link na svoje stripove poslao nam je Eugen Vidrić i možemo reći da - iako na prvi pogled izgledaju sto puta katastrofalnije od Dilberta - nisu uopće glupi, čovjek se navikne što ih više čita. Evo kako Eugen objašnjava svoj likovni izbor: "Ja sam inače, recimo to ne vrijeđajući prave ljude s diplomom, rekreacioni dizajner i znam crtati, no ovaj strip je namjerno loše nacrtam (hebo, vide se pixeli!) da podeblja trash pravac u kojem je krenuo. Forma je jednostavna, uvijek ista, zato da se da poseban naglasak na sadržaj i kao kritika crtačima "duhovitih" stripova koji pomanjkanje smisla za humor (uvijek iste fore) maskiraju različitim načinima crtanja. Kod mene je crtež uvijek isti, pa ako se nešto ponovi, sam sam sebe sopćio (vulgarno: sjebao) :D". Tako Eugen, a vi kako znate.

» Možda će nekoga zanimati da se jedna stripovska konvencija sprema i u New Yorku: Subota 10. rujna (od 10-20h) i nejdelja 11. - gle, ne slave? - rujna (10-18 h) ... A za one koji se jošuvijekpitaju kako izgledaju američke konvencije i bi li voljeli možda tamo otići, evo jednog izvještaja iz Chicaga mahom u slikama pa neka vam je od pomoći.

» Imamo i nastavke nekih vijesti: ovdje je drugi dio teksta o utjecaju atomske bombe na stripove (spominje se i Jeremiah, tako da će sad Google izbacivati i ovu stranicu kad ga netko bude tražio) ... A ovdje je recenzija video-igre Bone, nastala po iznenađujuće popularnom stripu (i kod nas - prva naklada od 400 primjeraka davno je rasprodana, a znate što znači 400 primjeraka u nas, eee ... dakle, popularno!).

» Te na kraju, malo bonus čitanja o problemima koji nas čekaju za pedeset godina, ako. U američkom dnevnom novinskom stripu, naime, ustaljena je praksa da strip nadživi autora, da ga crta sin, nećak ili jazavac, a ako se već ništa od toga ne dogodi onda se repriziraju stare epizode jer ljudi ne bi promjenu. Pa je to problem za nove autore i svježinu stripovske stranice općenito ... Reportažna analiza problema je, pak, ovdje.

(mcn)

- 01:58 - Qomentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.08.2005.

[priQaz]
Bez ideologije

(Jean David Morvan/Jose Luis Munuera/Christian Lerolle: Nävis t.1 – Houyo; Delcourt 2003.)

Morvanu nikada dosta serijala koje će pisati. Na solidnom je putu da postidi i Raoula Cauvina (a bogme i Chucka Dixona) po broju napisanih scenarija, i kada je ultra uspešni Delcourtov SF serijal Sillage dobio svoj drugi (!) spin off, Nävis, nije trebalo tražiti zasebnog scenaristu za taj projekat – može to Morvan, može i mnogo više od toga.

Pa, ne baš. Interesantnije Morvanove radove (sam Sillage, recimo) karakteriše poigravanje sa ideologijom, sa političkim problemima i neretko kontriranje trenutačnim politički korektnim stavovima. Čak i kada je sam strip relativno loš (Nirta Omirli, recimo), ima tu poneka interesantna teza. "Ja sam Christinovo dete", kaže Morvan, iako je daleko od neretko iritantnog levičarenja Pierrea Christina. Ali, kada u stripu nema mesta ideologiji i politici? To smo donekle već videli u Spirou od istih autora – rezultat je osrednji, blago rečeno.

Isto je i sa "Houyo", prvom epizodom Nävis, serijala koji se bavi detinjstvom istoimene heroine Sillage na nekoj vukojebini od planete. U pitanju je klasična avanturica sa par fazona koja nam ne nudi skoro ništa posebno, osim za hard core fanove Sillage (a takvih naravno ima). Otkrivamo kako se Nävis upoznala sa svojom velikom prijateljicom, tigro-medvedicom Houyo, i kako su zajedno pobedili šefa plemena tigro-medveda, Inu-Aquinoa. Jedina scena koja može ostati u sećanju je kada se Obasan, Houyova majka, odvaja od svog mladunčeta, ali to je done and overdone još od pogibije Bambijeve mame. Ostalo? Koje ostalo?

Sillage, kao SF serijal o ogromnom konvoju svemirskih brodova koji traže i kolonizuju nove planete, nudi ogromne mogućnosti, i Morvan ih je do sada u velikoj meri koristio, bacajući pod satiru i ratove, i teroriste (ali i borce protiv istih), i ljubav, i revoluciju, i ideale, podjednako brutalno i veoma efektivno. Međutim u Nävis, kao i u Spirouu, kada treba pripovedati avanturu sa značajnom dozom humora, Morvan pada na testu.

I dok se ne može reći da je Munuera kiksirao sa svojim crtežom, koji je dovoljno dinamičan, stilizovan i ekspresivan da izgura priču, to ne važi za Christiana Lerolla, čiji koloring ozbiljno kvari celokupni dojam stripa. Osećaj je da su boje... pa, prejednostavne, u nedostatku bolje reči. A tako nešto na današnje vreme je neoprostiv greh. Tjah, verovatno su Color Twins bili prezauzeti...

Kako god se okrene, kada pogledam Nävis, ostaće mi nejasno na osnovu čega su Morvan i Munuera dobili Spiroua ...

(djole)

- 14:45 - Qomentari (0) - Isprintaj - #

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 8.8.

Miyazaki! » Mislim da jednostavno čitamo premalo mange, pa čitajmo onda makar o mangi! Ovdje je jedan članak koji pokriva nova zbivanja na manga-fronti u Engleskoj, spominju se bitna imena (Tezuka, Miyazaki) kako bi se stvar kontekstualizirala, a i nove serije koje kreću od kojih se jedna - izvrsni Case Closed, o detektivu zarobljenom u tijelu dječaka, pravi gušt za sve kojima fali whodunnit u stripu - u originalu zvala Detektiv Conan, ali je ime valjda promijenjeno da netko ne bi pobrkao dječarca detektiva s mačovitlajućim barbarom … A u marginalno povezanoj vijesti, pronađena je možda najstarija anime - crtanofilmska manga.

» Egipat! Znate da volim bizaritete pa eto opsežne analize izdavačke povijesti Mickeya Mousea na arapskom (um, nije članak na arapskom nego stripovi o kojima je riječ). A kako se u članku spominje domorodački egipatski strip Samir, nastao pod utjecajem Spiroua i Tintina, malo sam googlao i eto povijesti dječje literature (strip uključen) u Egiptu. Mnjam.

» Idemo, brzo nešto poznato prije no izgubimo sve čitatelje! Frank Miller , sada i svjetski slavan po Sin Cityu, intervjuiran je pri čemu nije rekao bogznašto pametno, već je samo pričao o svojim stripovskim i filmskim planovima! … Intervjuiran je i Alex Ross, veliki slikarski uzor Esada Ribića, od kojeg nismo ni očekivali da kaže išta pametno! Da, okej, sad jesmo izgubili sve čitatelje…:)

» Novi broj francuskog časopisa BoDoi donosi nam pak zanimljiv intervju. Stripovsku legendu Alberta Uderzoa ("Asterix") intervjuirao je Christophe Arleston, scenarist čiji su Trolovi iz Troje bili možda najbliža scenaristička paralela starim, dobrim Asterixima koje sam ikad čitao (osim što Arlestonu treba četiri albuma za priču koja bi Goscinnyu stala u jedan). Uz to, u ovom Bodoiu su Follet, Geerts, Sfar i Tardi, što ga čini vrlo zanimljivim, iako u ovim krajevima ne i naročito dostupnim.

» Na Fangoriji, web-inačici kultnog časopisa za filmski i ini horror, od ponedjeljka (valjda ovog) trebao bi ići flash-animirani serijal o režiseru horrora Terryu Sharpeu koji se noću mora s užasima zaista suočiti. Ovaj mjesec bi se strip s istim likom trebao pojaviti kod Image Comicsa, a preview je negdje na autorovoj stranici. Čitanje!

(mcn)

- 01:26 - Qomentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.08.2005.

[Qolumna] Rollercoaster
Gdje ima dima, tu je i Kordej

Piše: Zoran Veles

Stripovskih me ovih dana najviše veseli povratak Igora Kordeja. Igor je jedan od onih legendarnih domaćih crtača uz čije smo stripove odrastali. Uz njegovog Vama, Sat Anatomije ili uz kratke stripove iz razdoblja Novog kvadrata. U devedesetima je počeo raditi za strana tržišta, francusko i američko, pa je tako i svjetska publika konačno upoznala njegov talent i njegov originalan, vrlo upečatljiv stil. Tada smo već bili dovoljno veliki, ali smo i dalje rasli uz njegove stripove. I, naravno, bili ponosni na "svjetski uspjeh". Jedno vrijeme je bio u samom vrhu najmoćnijeg svjetskog strip izavaštva. U jednom trenutku je crtao za Marvel, njihov tada najkomercijalniji naslov – New X-Men – koji se prodavao u šestocifrenom tiražu, a u drugom trenutku je ostao i bez ugovora i bez planova za budućnost. Fanovi i kupci Marvelovih stripova nikad nisu pretjerano marili za nešto drukčiji, ne konfekcijski, već autorski crtež, pa je kompanija iskoristila prvu priliku da se riješi njegovog poprilično skupog ugovora. Govorilo se i da nije crtački uvijek bio na visini, da je malo fušao pritegnut strogim izdavačkim rokovima, ili da je istovremeno crtao prevelik broj različitih stripova. X-fanovi znaju ponekad biti vrlo strogi i okrutni. No, ako mene pitate, ja vam ja za Kordeja mogu reći samo jedno. I onda kada na brzinu radi, još uvijek je nevjerojatno dobro!

Punih godinu dana nakon razlaza s Marvelom, Igor je pauzirao kao crtač za američko tržište. Radio je jedan povijesni strip za francuskog nakladnika Delcourt, a u Americi se spekuliralo da je u nekim pregovorima sa urednicima izdavačke kuće Wildstorm. Malo sam se pribojavao da bi to moglo ponovno završiti radom na nekoj drugorazrednoj franšizi kako je već jednom bio slučaj sa Star Trekom. No, srećom, stvari su otišle u drugom smijeru. Godinu kasnije, Kordej je svoje mjesto pronašao na stranicama nezavisnog američkog nakladnika – IDW Publishinga – kompanije koja danas sve većim koracima (i odličnim autorskim stripovima) grabi naprijed američkom strip scenom. Po scenariju britanske spisateljice Alex de Campi, Igor se u svom stilu vratio jednim potpuno novim stripom – Smoke. Kritika ga je odmah prepoznala i dočekala uz pohvalne recenzije, prva naklada se munjevito rasprodala, a ovih je dana izašao i drugi nastavak, tog, sada već hit-stripa. Ukupno su predviđena tri dijela koja tvore kompletnu priču, a svaki svezak broji 48 tabli, kao jedan standardan europski album. Ukratko, Kordej se vratio u velikom stilu.



"Smoke" ili "The Big Smoke" lokalni je naziv za London koji je poznat po maglama. Strip Smoke je, pak, hard-boiled politički thriller koji se događa u bliskoj budućnosti, 2012. godine. Najmoćnija kraljevina stare Europe sada je samo siromašna sjena kojom vladaju korupcija, kriminal i zavjere. Građani su uglavnom već otupili u vlastitom duhovnom i materijalnom neimaštvu, a politička elita je sve podredila vlastitim igricama za moć i neprekidnim međusobnim namještaljkama. U tom svijetu političkih borbi za mrvicu osvojene vlasti i mrvicu ukradenog profita, našao se i glavni lik stripa. Rupert Cain je nekad bio profesionalni vojnik Ujedinjeg kraljevstva, a danas je profesionalni ubojica pri ministarstvu obrane. Od onog trenutka kada se Cain iz svojih polu-privatnih razloga otrgne kontroli nadređenih, kao kula od karata počinje se rušiti cijela korumpirana politička struktura. Jer, svi su upleteni u međusobne zavjere, pa je dovoljno samo zaljuljati prvi domino ...

Alex de Campi od prije je poznata kao spisateljica fantastike. Tek nedavno je zakoračila u svijet stripa, a njezin scenario za Smoke bi spadao u kategoriju klasične političke intrige. Malo fantastike se može pronaći u slici Londonu iz budućnosti, no ono što ju ovdje posebno odlikuje jest fino oblikovan humor. Njime je čitatelju uveliko olakšano praćenje radnje, a kako Smoke ima mnogo likova koji su međusobno povezani, tako je taj njen decentno ubačeni humor velika pomoć u lakšem pamćenju likova i postavljanju cijele radnje na pravo mjesto.

Igor Kordej i Alex de Campi su dobitna kombinacija za pet. Kordej je oduvijek bio crtački majstor, podjednako i za anatomiju ljudi i za urbanu perspektivu prostora. Smoke je sam nacrtao, i u olovci i u tušu, pa u ctačkom smislu strip nema oscilacija. Takodjer, njegova lica redovito posjeduju finese. Likovi pohlepnih političara ovdje nisu samo karikaturalno naznačeni (kao što je to slučaj u večini američke produkcije), već se na njima mogu pročitati sve one među-emocije. Na taj način Igor kao crtač znatno pojačava upečatljivost samog Alexinog scenarija. Njih dvoje su, zapravo, europski tim koji je u mnogim elementima napravio vrlo europski strip i prodao ga Amerikancima kao njihov. Od radnje koja se odvija u Londonu do američkog super-ubojice koji će se pojaviti u zadnjem nastavku, Smoke je napravljen tako da je razumljiv i prihvatljiv široj američkoj publici, a istovremeno čitatelju djeluje kao da gleda vrhunsku BBC-jevu TV seriju. Sve je na svom mijestu, svaki detalj je razrađen onako kako treba, a ima i nekoliko odlično ubačenih međuradnji ("muha" sa početka druge sveske). Bez velikog mudrovanja, kao zaključak, ide preporuka. Neovisno od navijačke subjektivnosti što je Kordej "naš", Smoke je odličan strip kojeg svakako treba pročitati i imati u kolekciji.

OBAVIJEST: Kolumna će ubuduće ići u nešto sporijem tempu. Želja da Rollercoaster ide svakog tjedna pokazala se vrlo ambicioznom, ali ne mogu je uklopiti u druge obaveze i stvari koje bih također želio napraviti. Rollercoaster će ubuduće ići tempom sličnim ostalim kolumnama na Qovom site-u, tj. povremeno. Hvala na razumijevanju.

( Zoran Veles čita stripove. Posjetite ga na Sonic Blogu ili mu pišite na zveles@gmail.com ako želite od njega kupiti gomilu američkih stripova.)

- 13:01 - Qomentari (2) - Isprintaj - #

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 7.8.

» Tko zna što me zadnjih godina privlači propagandnim, počesto otužno nacrtanim, brošurama u stripu. Možda jednostavno više ne znam što bih čitao, a možda mi je, nakon svakidašnjeg naricanja kako stripa nigdje nema i kako ga nitko ne voli, samo drago vidjeti kako netko kaže nešto poput "stripovi su se pokazali idealnim načinom da se složena informacija prenese jednostavno i uvjerljivo"? E, baš su se tim riječima poslužili ljudi iza najnovijeg obrazovnog projekta: stripova o zatvorima i životu u zatvorima! U Američkim ćuzama se, naime, nalazi oko 2 milijuna ljudi - kakve su njihove sudbine, kakva je njihova budućnost i, također vrlo zanimljivo, kako gradnja zatvora utječe (lošo) na grad u čijoj se blizini nalazi. Informativan članak o projektu možete pročitati ovdje, dok će se oni s bržom vezom svakako potruditi skinuti jednu ili sve tri brošure u .pdf formatu koje se nalaze ovdje.

» I da, znam da još uvijek traje fešta u Chicagu i da valjda nekoga veseli što će na Daredebilu (ups, tipfeler! da li da ostane, da li da ostane?...:)) Brubaker&Lark naslijediti Bendisa&Maleeva, ali meni je iz te priče zanimljivo samo što je Maleev Bugarin … Q STRIP je takav, odlučio se ne obzirati previše na work-for-hire (kolumne isključene, one po svojoj savjesti) jer se tamo rijetko događaju najzanimljivije stvari, a svatko ionako može pročitati bilješke o svakome danu WizChi-ja na, recimo, Newsarami.

» Francuzi su uvijek, pa čak i nedjeljom, ažurni u donošenju novosti od prije šezdeset godina. Tako nas actuaBD iznenađuje aktualnom viješću da je na Hiroshima bačena atomska bomba pa se onda malo iskuplje tekstom o stripovima koji su se direktno ili indirektno bavili atomskom prijetnjom.

» Zagor. Ništa o njemu, samo sam malo mrzovoljan u kišno jutro pa testiram koliko će nam čitatelja više Google dovući, ako spomenem i njega. Zagor, Zagor, Zagor!

» Najposlije, u trač-kolumni Richa Johnstona s datumom od 1. kolovoza (što znači kako je aktivna još danas, a od sutra u arhivi) može se - uz, recimo, vijest da će se izgleda u doglednoj budućnosti filmski upropaštavati još jedan strip Alana Moorea - vidjeti poizbor fotografije iz raznih londonskih striparnica. Kao da birate mladenku putem oglasa prije no RyanAirom skočite u London na šoping-vikend!

(mcn)

- 10:41 - Qomentari (2) - Isprintaj - #

subota, 06.08.2005.

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 6.8.

Jedan od slatkastih junaka Jaya Stephensa. » Prije neki dan spomenuli smo mrežni servis Webcomics Nation namijenjen lakšem postavljanju stripova na mrežu. Jedno od prvih većih imena koje se nakačilo jest Jay Stephens, momak koji je počeo u sveščićima (Atomic City, Land of Nod), a koji danas radi novinski strip i stoji iza animirane serije Tutenstein. Enivej, link je ovdje, pa gvirnite kako vam se sviđa, iako se pogled u arhivu plaća.

» Izašle su - ma, naravno, naravno - i nove Strip Vesti koje se s ovim blogom savršeno nadopunjavaju donoseći vijesti s Balkana, natječaje za autore željne posla, linkove na brojna lijepa mjesta te kolumne poput onih Borisa Lazića, Dejana Stojiljkovića i - moju (ovoga tjedna o Osamuu Tezuki). Link!

» Vikendom se malo što događa (lažem: trenutačno je, recimo, u tijeku WizardWolrd Chicago, povelika konvencija, no vijesti s nje su dosadne najave stripova koje ćemo vidjeti tek za šest mjeseci do godinu dana ili nove objave ekskluzivnih ugovora - ništa, dakle, što bi nas se doticalo) pa možda nije loše otići malo dublje u arhive. Ovdje ćete naći nekoliko audio-zapisa (na engleskom) o egzotičnijim stripovima (arapski superheroji, indijski Spider-man, latinoamerička junakinja u Marvelu), dok je ovdje članak o tome kako američka vojska koristi stripove ne bi li vojnike poučavala o računalima.

» A kako li se zabavljaju autori da ne bi morali crtati stripove? Pa, Kaare Andrews (inače prilično nadaren momak koji je crtao pastišne naslovnice za Hulka dok ga je pisao Bruce Jones) je snimio kratak filmić koji se sada šeće festivalima, dok Ron Regé Jr. jednom tjedno sjedi u dućanu i izaziva prolaznike - amatere ili profesionalce - na dvoboj! Crtaći dvoboj, dakako, na temu koju odabiru gledatelji. Pa, zvuči zabavno … možda bi se to moglo dogoditi i na CRŠ-u ili kojem drugom našem festivalu?

» Zaokružimo dan kako smo i počeli: riječju o web-stripovima i ključnim pitanjem - može li se na njima zaraditi? Todd Allen je napisao cijelu knjižicu o tome, a da bi je reklamirao postavio je tekst na internet. I to besplatno! Premda sumnjam da će u našim krajevima od web-stripova barem još neko vrijeme biti vajde, inicijativa je hvalevrijedna, a Q-blog će cijeniti ako netko brošuru u cijelosti pročita te možda prokomentira kakvim za nas upotrebljivim člančićem. A? A?

(mcn)


- 07:51 - Qomentari (17) - Isprintaj - #

petak, 05.08.2005.

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 5.8.

» Imam tu glupu naviku da budem nostalgičan za vremenima u kojima nisam ni živio. Pa mi se onda uklopilo to što sam danas čitao Ramblu, jedan dio stripovanih memoara Carlosa Giméneza, koji me puknuo na šezdesete s pronalaskom o kojem ću za koji čas ... Naime u ta, vjerojatno jadna, vremena koja su ipak znala iznjedriti vlastite legende, postojala je i grupa strip crtača koja se zvala Air Pirates i koji su radili underground stripove s Disneyevim likovima i željom da ih Disney tuži. Besmisleno, ali sigurno su sami sebi bili face, a i to je ponekad dosta. No, kompletna priča o Zračnim gusarima, procesu i tako tim stvarima je ovdje, dok kompletnu prvu svesku underground Mickeya možete, zahvaljujući čudima Interneta, daunloudati ovdje.

» Što brine Francuze? Kako se čini, gazde Dreamworksa (Spielberg, Geffen, Katzen-opet-berg) odlučile su svoju firmicu prodati TV-lancu NBC. A što to znači za Tintina prava na kojeg je Spileberg kupio još 1983? Ajooj, drame ...

» Kad smo već kod Francuza, Tom Šakić je iskopao zanimljiv tekst (malo akademski i s previše vrludanja za moj ukus) o Françoisu Bourgeonu, autoru i kod nas obljubljenih Nošenih vjetrom, kojeg (na engleskom!) možete pročitati ovdje.

» Oproštajno, nešto za čitanje. Premad na temu koja, štono reče Melina, "ne može promašiti" - strip o pogrebu autoričine bake djeluje dobro i osjećajno napravljen. Provjerite ovaj work in progress.

(mcn)

- 01:22 - Qomentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.08.2005.

[Qomentar]
Top 50 Sequential Tarta

U današnjim smo vijestima (tu odmah, ispod) objavili link na top listu bitnih stripova po izboru ženskog web-sitea Sequential Tart. Onda nas je Qalimero lijepo zamolio ne bismo li je proQomentirali. Pa, koliko je u mojoj moći, evo...:)

Amy Unbounded: Belondweg Blossoming (Pug House Press) - nisam čitao.

Artesia Volume 1 (Archaia Studios Press) by Mark Smiley - nisam čitao.

Batman: The Killing Joke (DC, Titan Books) by Alan Moore and Brian Bolland - S obzirom da je to Q objavio u svojoj biblioteci u superiornom crno-bijelom izdanju (još desetak primjeraka preostalo :)), naravno da se slažam kako vrijedi. S druge strane, kako je Alan Moore sam rekao, "To je samo Batman spacijalka".

Batman: Year One (DC) by Frank Miller and David Mazzuchelli - Okej strip, u trendu ovih dana zbog Batman filma kojeg je Manekineko recenzirala na ovom blogu, s puno zanimljiviih zamisli, ali pomalo nedorečen. Ničeg, međutim, nedorečenog nema u crtežu koji je sjajan.

Bone: The Complete Bone (Cartoon Books) by Jeff Smith - Mene je Bone izgubio kad je u trećoj knjizi prestao biti komedija i postao generički fantasy o princezi izgubljenog kraljevstva. Jeff Smith je divan crtač, odličan pripovjedač i sve to, ali ja ne mooogu čitati još jednu takvu priču.

Clumsy (Top Shelf) by Jeffrey Brown - nisam čitao.

The Complete Hothead Paisan, Homicidal Lesbian Terrorist (Cleis Press) by Diane DiMassa - Naslov je sjajan. Crtež je grozan. Prva priča (tridesetak stranica, čini mi se) je zabavna, čak vrlo. Preostalih četiristo stranica je ponavljanje onoga što je bilo dobro u prvih trideset pa postaje malo zamorno, onda puno zamorno ... Osim ako vam se fore zbilja ne svide.

A Contract with God (DC) by Will Eisner - Vi'te, pomalo bogohulno, meni ovo nije bilo tak' revolucionarno. Možda bi mi bilo da sam pročitao 1977. ili da sam prije toga čitao samo američke stripove. Ali nisam pa su mi to bile okej pričice, ispričane s malo previše glumatanja i malo prebrzo za dramu koju su htjele postići (Eisner se nikad nije oslobodio ritma kojeg je stvorio za skučeni format Spirita). Okej, dakle, čak vrlo okej, ali ne očekujte da će se svijet raspasti. I nije baš "first graphic novel", ali to je već postalo floskulom.

DC: The New Frontier: Volumes One and Two (DC) by Darwyn Cooke - nisam čitao. Ali sve drugo što sam čitao od Cookea je bilo scenaristički falično (kao crtač je odličan), a ovo je njegovo fanbojsko natezanje nježnika pa nemam velika očekivanja. S druge strane, Wonder Woman je unutra pa ću vjerojatno jednom pročitati...:)

ElfQuest Archives Volume 2 (DC) by Wendy & Richard Pini - Ne znam što je točno u Archives vol. 2, ali prve četiri knjige regularne serije (prvih petsto-šesto stranica) je jedan od rijetkih fantasya koje mogu čitati. Možda zato što imaju laganu SF potku, a možda zato što Wendy Pini priču o svojim malim križancima pračovjeka i hippya priča iskreno i brutalno. Preporuqa.

Elseworld's Finest: Supergirl and Batgirl (DC) - niti sam čitao niti bi prema njihovom opisu to ikad uzeo u ruke. Barbara Kessel, inače, nije bogznakakav pisac.

Enigma (DC/Vertigo) by Peter Milligan and Duncan Fegredo - Zanimljivo, u svakom slučaju zanimljivo. Vjerojatno ne bez mana, ali puno dobrih ideja i zanimljivog pripovjedanja, a i crtež je odličan. Preporuqa.

Fables Volume 1: Legends in Exile (DC/Vertigo) by Bill Willingham, Steve Leialoha, Craig Hamilton, Lan Medina - Ehhh ... Pokušaj novog Sandmana, po ideji urednice, od pisca koji jednostavno nema tu snagu. Ova prva knjiga je čitljiv krimić pomalo razočaravajućeg kraja, solidno nacrtana.

Finder Volume 3: King of the Cats (Lightspeed Press) by Carla Speed McNeil - Imam na polici, ali nisam još pročitao. Prve dvije knjige nisu bile savršeno izvedene, ali su imale hrpe dobrih, dobrih ideja. Moglo bi biti dobro.

Finder Volume 4: Talisman (Lightspeed Press) by Carla Speed McNeil. - Dva mjesta za Carlu? Primjećujem da Sequential Tart pomalo preferira autorice, što sam od njih i očekivao...:)

Finder Volume 5: Dream Sequence (Lightspeed Press) by Carla Speed McNeil. - Tri mjesta za Carlu! Juhu-huu! Nisam ni ovo čitao, jer ih čitam redom.

The Fixer: A Story from Sarajevo (Fantagraphics) by Joe Sacco. - Nisam čitao, ali njegove prethodne priče iz "bosanskog ciklusa", Šoba i Goražde su bili odlično izvedeni primjeri reportaže u stripu. Goražde je na Strip vestima izazvalo političke polemike te napominjem da se moj komentar odnosi samo na stripovski dio, svoju politiku raspravljajte sa Saccoom.

Flight Volume 2 (Image) by Various - Čitao sam prvi tom. Gomila mladih, bolesno nadarenih animatora i crtača rade priče koje su prekrasno nacrtane, uglavnom scenaristički tanke, i koje ponekad izgledaju kao storyboardi za animaciju. Preporuqa ako vam je crtež bitniji od priče.

From Hell (Top Shelf) by Alan Moore and Eddie Campbell - Još jedan strip koji ljudi hvale iz navike. Dobar je, ponekad jako dobar, ali zna i daviti. Nekoliko se bitnih momenata ne može shvatiti bez čitanja opsežnih fusnota. Remek-djelo, s manom. Preporuqa, ipak.

Fruits Basket (Tokyopop) by Natsuki Takaya - nisam čitao.

Ghost World (Fantagraphics) by Daniel Clowes - Hmm, nisam bio oduševljen. Strip je korektno napravljen, ali me se dojmio kao American Graffitti za neku drugu, nadrkaniju generaciju. No, vrlo je popularan (i film je snimljen) pa ću pretpostaviti kako Clowes zna svoju publiku iako ta nisam ja. No, možda ste vi?

Hellblazer: Dangerous Habits (DC/Vertigo) by Garth Ennis and William Simpson - Odlično. Preacher je možda Ennis kakav jest, ali Ennis iz Hellblazera mi je čak i draži. Ne baš privlačno nacrtano. Preporuqa.

Hey, Mister: The Fall Collection (Top Shelf) by Pete Sickman-Garner - Ne znam jesam li čitao baš ovu knjigu, ali meni Hey, Mister ne paše. Ide mi u ovaj novi američki humor kao Weissmanovi stripovi ili Ed, Edd i Eddy.

Hikaru no Go (Viz) story by Yumi Hotta and Takeshi Obata - nisam čitao, ali namjeravam!

Invincible: Family Matters (Image) by Robert Kirkman, Cory Walker and Ryan Ottley - Odlično. Gotovo jedini superherojski strip vrijedan čitanja. Preporuqa (ako vas žanr ne odbija). Postoji u srpskom prijevodu.

Love and Rockets Volume 1 (Fantagraphics) by Los Bros Hernandez - Predmnijevam da su stavili L&R vol 1 jer su u njemu korijeni kasnijih, boljih knjiga. Sam po sebi, čitan iz današnje perspektive, taj bi prvi tom mogao djelovati više kao čudan trip nego kao posteljica budućeg kulta.

Love and Rockets X (Fantagraphics) by Gilbert Hernandez - Štefu se nije svidio. Meni jest, i na ponovno čitanje. No, kao što vol. 1 tek uvodi u priču, ovo se ne da čitati bez pročitanih prethodnika. Sapienti sat.

Lucifer Volume 1: Devil in the Gateway (DC/Vertigo) by Mike Carey, Scott Hampton, Warren Pleece, James Hodgkins, Chris Weston, Dean Ormston - Mike Carey zapravo ne postoji, jer ni jedan strip ne piše vlastitim glasom već uvijek kameleonira nekoga. Probao sam čitati ovog kvazi-Gaimana, ali čemu? Ako mi se čita Gaiman, ne prihvaćam supstitute! Samo za ovisnike.

MARS Volume 2 (Tokyopop) by Fuyumi Soryo - nisam čitao.

Maus (Pantheon) by Art Spiegelman - Zaista dobro. Zaista, zaista dobro. Na način na koji A Contract with God to nije. Može ga (i treba) čitati svatko. Preporuqa, ako nisam bio jasan.

My New York Diary (Drawn & Quarterly) by Julie Doucet - Autobiografski strip, ženski, devedesete. Meni Julie Doucet ne paše, ali neka to nikoga ne spriječi.

New Teen Titans: The Judas Contract (DC) by Marv Wolfman, George Perez and Dick Giordano - Ne znam jesam li čitao baš ovu knjigu, ali Teen Titans su mi bili jako dragi kad mi je bilo četrnaest. Nekako mislim da ih ni ne treba preporučivati ikome starijem.

Persepolis: The Story of A Childhood (Pantheon) by Marjane Satrapi - Odlično. Marjane baš i ne crta senzacionalno, ali je imala sreću da svoju nesreću (djetinjstvo u Iranu za vrijeme pada šaha) zna pretočiti u strip. Preporuqa, ali druge njezine stripove izbjegnite.

Pet Shop of Horrors (Tokyopop) by Matsuri Akino - nisam čitao.

Phoenix: Dawn (Viz) by Osamu Tezuka - Odlično. Dok su SF dijelovi Feniksa pomalo staromodni, historijske priče poput Zore su remek-djela. Preporuqa.

Poison Elves: The Mulehide Years (Sirius) by Drew Hayes - loše nacrtano, zlovoljno, samodopadno i preopširno. Samo za devetnaestogodišnjake.

The Sandman Volume 7: Brief Lives (DC/Vertigo) by Neil Gaiman, et. al - Ne znam zašto ova knjiga kad je nema smisla čitati bez onih koje joj prethode. Ah, znam! Zato što ju je uglavnom crtala žena! Sequential Tart ne odstupa od svoje propagande...:) U svakom slučaju, izvornih deset knjiga Sandmana imaju preporuqu.

The Sandman: Endless Nights (DC/Vertigo) by Neil Gaiman, Glenn Fabry, Bill Sienkiewicz, Barron Storey, Milo Manara, Miguelanxo Prado, Frank Quitely, P. Craig Russell - Govno. Jako lijepo nacrtano govno, doduše.

The Spectacular Spider-Man: Kraven's Last Hunt (Marvel) by J.M. DeMatteis & Mike Zeck - Pretenciozno i bezveze.

Starman Volume Three: A Wicked Inclination (DC) by James Robinson and Tony Harris - Ovo su jako hvalili, a meni je bilo skoro pa apsolutno nečiljivo. Najviše mrzim kako Robinson siluje svoje svršetke koji nikad, nikad ne proizlaze logično iz priče i ne znače ništa.

Tank Girl (Titan Books) by Jamie Hewlett and Alan Martin - Promašilo me za generaciju. Pank-senzibilitet i sprdnja sa svime. Okej, pretpostavljam (Eddy je volio taj strip), i svakako izvrsno nacrtano od budućeg kreatora vizualnog identiteta banda Gorillaz.

That Kind of Girl (Eros Comics) by Molly Kiely - nisam čitao. A vidim da će Tarts preporučiti i pronjavu, ako je od žene...:)

Ultimate Spider-Man Volume 1: Power and Responsibility (Marvel) by Brian Michael Bendis, Mark Bagley, Bill Jemas, and Art Thibert - Ehh ... Za ono što je Ditku u šezdesetima trebalo par kadrova, Bendisu treba par sveski. Ovaj strip je bio namijenjen nekim novim klincima, a ne meni, pa zato neću kakiti previše, ali ga ni ne čitam. Postoji u hrvatskom prijevodu.

Uncanny X-Men: The Dark Phoenix Saga (Marvel) by Chris Claremont and John Byrne - Nije dobro. To je možda jedan od najsvijetlijih momenata X-Mena, a opet nije dobro. X-Mene volite ako volite koncept, a ne zato što su priče ikad dobre.

Understanding Comics (Perennial Currents) by Scott McCloud - Iduća knjiga biblioteke Q. Treba li išta više reći...:)

V for Vendetta (DC/Vertigo) by Alan Moore and David Lloyd - Odlično. Po mogućnosti pročitati prije no pogledate film. Preporuqa.

Valmiki's Ramayana (Amar Chitra Katha) by Subba Rao and Pratap Mulick - nisam čitao, ali me zanima!

VOX (Absence of Ink) by Leland Purvis - nisam čitao.

The Walking Dead (Image) by Robert Kirkman and Charlie Adlard - odlično, barem prve dvije knjige koliko sam za sada stigao. Postoji u srpskom prijevodu.

I taqo to. Slobodno se ne slozzite u Qomentarima...:)

(mcn)

- 13:54 - Qomentari (16) - Isprintaj - #

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 4.8.

Tko je ovo, tko je ovo? Pomoć: Bill Waterson NIJE...:) » Pa i nema nekih urnebesnih vijesti danas … Najbliže što se stiže jest vjestica da su Koreanci pokušali u japanskim novinama objaviti karikaturu kojom kritizitaju japansku interpretaciju zbivanja u Drugom svjetskom ratu, a da im Japanci to nisu dopustili. Već vidim kakve to valove zanimanja proizvodi u našim krajevima, koji još sa svojim ratovima nisu raščistili … >:)

» Okej, brzo nešto zanimljivo! Ovdje je stranica na kojoj možete vidjeti njuške hrpe crtača novinskih stripova i karikaturista (plus naslovnice njihovih izdanja). Meni je, ako ništa drugo, bilo superzanimljivo vidjeti kako izgleda Bill Watterson od Calvina & Hobbesa, premda izgleda kao Calvinov tata s brkovima (ili Calvinov stric s naočalama).

» A elektronski časopis Sequential Tart, kojeg smo spominjali nekidan, objavio je svoj popis 50 ukoričenih stripova bez kojih bi nam život trebao biti nezamisliv. Popis je amerocentričan, ali hrpa ljudi zapravo voli popise jer im olakšava početak (ili nastavak) potrage za vlastitom savršenom stripotekom, pa neka ga!

» Te na kraju, razgovor s Jimom Leejem, zanimljiv iz barem tri razloga. Prvo, jer je Jim Lee ključna figura Image pokreta devedesetih, uspješan i bogat momak koji se vratio crtanju. Drugo, zato što s njim razgovora kolega po olovci Bryan Hitch (Authority). Te treće, zato što je uvijek zanimljivo čuti kako misli netko tko misli, dodirnih se točaka uvijek nađe.

(mcn)

- 03:03 - Qomentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 03.08.2005.

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 3.8.

Petak 12 Lea Ortolanija! » Koji je najbolji trenutačni talijanski strip? Ratman (vidi Q broj 4)!!! A Petak 12 je usporedna serija koju Leo Ortolani crta u svescima o Ratmanu. Koja je isto ludnica te s pravom patite što je ne čitate. Za utjehu, makar člančić na temu...:)

» U skladu s našim već tradicionalnim naglaskom na bizarno i nekomercijalno, visoko plasiramo vijest da se u Australiji oformio novi izdavač … A grupa Brazilaca je za američko tržište pripremila western antologiju, znajući da će tako najlakše propasti. Ali, kako je takav model možda zanimljiv i ovdašnjim stripašima, te kako jednog od upetljanih Brazilaca (bok, Ricardo!) znam, odlučio sam vam na taj rubni događaj po svaku cijenu svrnuti pažnju. Trkom do Newsarame!

» Kako izgleda, netko je smislio software za katalogiziranje stripova . Mislim da taj ipak nije prvi, vjerojatno ni najjeftiniji, a možda nije ni prilagođen drukčijim stripovima od američkih. No, možda nekoga zainteresira?

» Razgovori s autorima popularna su zanimacija lijenih novinara. Pa tako ovdje možete pročitati razgovorčić s Garthom Ennisom o njegovom radu na Punisheru i Preacheru, te planu za novu mjesečnu seriju s Darickom Robertsonom, a sve poraćeno slikama na kojima je Garth ljepši no u stvarnosti … A ovdje vas, pak, čeka intrervju s Alexom Robinsonom, autorom odličnog Box Office Poisona, kojim najavljuje svoj novi rad, Tricked.

» Završimo takozvanim demokratskim vijestima. Demokratske vijesti su vijesti do kojih meni osobno nije stalo, ali s teškom mukom prizanjem da nekome može biti pa ih velikodušno ipak prenosim. Tako, na primjer, doznajemo kako je Ex Machina Briana K. Vaughana kupljena za film . Sad, BKV - kako ga ljudi pišu da se ne bi mučili s točnim slovkanjem njegova prezimena - piše dobre stvari kao što su Y, The Last Man ili Runaways, ali mi se Ex Machina (nešto kao West Wing sa superherojima) nije naročito svidjela jer je previše podsjećala na film. Pa će sada i biti film. Mislim, ono, svejedno … A Harvey Pekar je legenda autorskog stripa (American Splendor je lani postao i film) čiji su autobiografski radovi meni zamor nad zamorima (s izuzetkom, možda, Our Cancer Year). No, kako je on ipak važna faca, a crtač na njegovom novom projektu (bok, Dino!) mi je frend - stavimo taj link na prvu kritičicu albuma Quitter i riješimo se jada.

(mcn)

- 01:20 - Qomentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 02.08.2005.

[priQaz]
Iće, piće i krvoproliće

(Alan Grant/Rafael Garres: LOBO – CHAINED; DC 1997)

Stripovi s Lobom uvijek su zabavni. Ako ništa drugo, onda ona provjerena strip-formula od puno brze akcije, brutalnosti, bezobrazluka i krvi do koljena, odmah će na prvu šokirati svakoga tko možda po prvi put dolazi u kontakt s ovim likom. Lobo je kao sporedni lik izašao iz serije L.E.G.I.O.N., a njegovi prvi solo stripovi bili su crtani od još jednog prljavog, ružnog i zlog tipa – nama najdražeg Simona Bisleya. Iako ga je osmislio Keith Giffen, Lobov pravi tata je scenarist Alan Grant koji je čvrsto držao uzde svog junaka kroz sve njegove solo avanture. Uključujući regularnu seriju, mini-serije i specijalke, do danas ih je izašlo oko stotinjak.

Specijalka Chained je još jedna Lobova mlatačina. U njoj nećete naći ni moralnu pouku ni neki dublji skriveni smisao. To je strip o međusvemirskom lovcu na ucjene koji ne bira sredstva kako bi ostvario cilj. Kreiran nalik na američke Hell's Angels, izuzetno agresivan i brutalan, Lobo je onaj avanturistički tip koji nema baš puno soli u glavi, ali s kojim se nije pametno tući. Ujedno je i besmrtan jer su ga se odrekli i Pakao i Raj, te svugdje suvereno kroči iako nigdje nije dobrodošao.

Grant je od njega napravio vjerojatno najbrutalniji naslov kojeg je DC ikada imao. Prije petnaestak godina kada su izašli prvi brojevi, čitateljska je publika uglavnom bila šokirana. Uz veliku dozu humora, ironije, sarkazma ili nekog drugog oblika parodije kojeg bi se jedino moglo nazvati "grantizmom", Lobo se ubrzo uvukao pod kožu velikog broja čitatelja. Jedno vrijeme je bio i među najprodavanijim DC-jevim naslovima, a uspjehu stripa znatno su pomogli i uvijek birani najbolji crtači. Među njih se tako, za primjer, upisao i legendarni Britanac Kevin O'Neill.

Chained je nacrtao odlični Španjolac Rafael Garres. Rafa, kako ga od milja zovu, stilom malo podsjeća na Bisleya, pa su tako i u ovom stripu pretežno prisutni kadrovi tučnjava preko cijelih stranica. U pozadini je bezbroj smiješnih detalja poput štakora koji komentiraju postupke glavnog junaka. Da sve to nije tako simpatično nacrtano (mogle bi se povući i neke paralele s našim Matakovićem) i u čisto humornom stilu servirano, vjerojatno bi se čitatelju vrlo brzo počeo okretati želudac. Ovako, Lobo predstavlja potpunu zabavu u najboljoj maniri kvalitetnih feel-good stripova. Tko kaže da dobri stripovi uvijek moraju imati neki viši smisao?

(zveles)

- 12:33 - Qomentari (3) - Isprintaj - #

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 2.8.

Naoki Urasawa: 20th Century Boys » Naoki Urasawa, mangaš (prava bi riječ za crtača mangi zapravo bila "mangaka") koji je napravio odličan, odličan, odličan 20th Century Boys (a hvale mu i raniji rad, Monster) sprema se na strip Pluto, koji će biti obrada kultne epizode Astro Boya (Tetsuwan Atom) Osamua Tezuke, stripa kojeg je mali Naoki pročitao kad mu je bilo četiri i koji ga se strašno dojmio. Članak vrijedi pročitati - između ostaloga - i da se vidi kako i u Japanu postoje predrasude protiv "odraslih koji čitaju mange u podzemnoj".

» Koja li je, koja li je najvažnija od ove tri superherojske, generacijski različite vijesti? Da li ta kako će se Jim Lee - jedna prosječno talentirana crtačka megazvijezda - vratiti stripu na kojem je zaradio drugi milijun, WildC.A.T.sima (kod nas poznatih prije svega po crtićima), povukavši za sobom jučer spominjanog slavnog scenarista Granta Morrisona? Da li ta kako će Dark Horse u kartoniranom i groznoskupom izdanju reprintirati rane (a možda i kasnije) epizode kultnog stripa 80-ih, Nexusa Mikea Barona i Stevea Rudea? Ili da što je Mark Evanier pri kraju sa svojom knjigom o kralju američkog stripa Jacku Kirbyu te da će uspostaviti mailing listu na kojoj će tekst moći biti prodiskutiran? Ah, važnost vijesti vjerojatno će ovisiti o tome kojoj generaciji pripadate …

» Aj'mo kratku vijest: traži se mjesto koje će udomiti biblioteku i arhivu Huga Pratta .

» Ryan Estrada, ma tko on bio, pokušat će u tjedan dana počevši s 8. kolovozom nacrtati strip od 168 stranica (ne vadite digitrone, to je po stranica za svaki sat u tih sedam dana), na naslov kojeg mu pošalju čitaoci sajta, te tako pokušati oboriti rekord za najduže kontinuirano crtanje kojeg mu je (sa 100 sati nad 72) netko preoteo pa sad jadnik više nije u Wikipediji. Vijest je svakako zanimljiva, ali crne kronike obično jesu.

» I na kraju jedan od onih članaka s druge planete, o tome kako ima novina koje objavljuju stripove i kako su čitateljima tih novina ti stripovi važni. Je li?

(mcn)

- 09:39 - Qomentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.08.2005.

[priQaz]
Ma, sve je to lijepo, ali …

(Fraction/Dwyer: LAST OF THE INDEPENDENTS; Ait/Planetlar, 2003.)

... ali ova furka na filmove sedamdesetih (pljačka koja pođe ukrivo, baš kao u Charleyu Varricku, a čak je i avion tu) nije baš uspjela. Malo zato što su posljednji usamljeni vukovi istrijebljeni još onda, malo zato što Matt Fraction zna što bi htio, ali još uvijek ne zna kako to postići. Pa su onda sve romantične scene ili iskrivljene ili nategnute, flešbekovi nepotrebni, a reference nejasne. I sve bi to bilo okej da naš dragi Fraction nije zabrljao ono najosnovnije, ono što nitko ne bi smio ... Kad već koristiš velikog, glupavog ali beskrajno dragog momka, onda ga je zaista grijeh ubiti tako da čitalac ni suzu ne pusti. Ako je već natuknuto kako je on jedini koji ne bi odao gdje je plijen skriven, čak ni da ga muče - kako ga, Matte, smiješ koknuti, a da ga ni ne pokušaš mučiti (a uveo si čak i mučitelja kojeg nisi iskoristio; a nisi ni štenad)!? I kako smiješ koknuti njega, a pustiti trebu da živi! Ti ne kužiš sedamdesete, Matte, ma kako folirao! Grr, Matte, grrr!

Kieron Dwyer odlično crta, fino i starinski, iako njegova skicoznost ponekad vuče na način crtanja filmskih storyboarda, ali bolje i to nego da vuče na njegove američke stripovske suvremenike. Sve u svemu, sve je to lijepo …

Ali.

(mcn)

- 11:51 - Qomentari (0) - Isprintaj - #

[dnevniQ]
Pregled vijesti za 1.8.

Dvojio sam da li staviti neku shoujo magu, ali opet, bitnije je našim autorima pokazati kako trebaju izgledati da bi bili svjetske face: Grant Morrison » Hmm … Ovo mi se čini zanimljivim premda tek treba zaživjeti: Webcomicsnation je nova uslužna stranica koja pokušava biti za web-stripove ono što je blog.hr za blogove u Hrvata. Elem, nešto se malo hostinga plaća, ali se može i naplaćivati posjeta (iako teško od nas kad nas PayPal ne šljivi). U svakom slučaju vrijedi spomenuti kako bi potencijalni web-stripaši prošvrljali onuda i ispravili me ako griješim.

» Grant Morrison je škotski pisac američkih stripova kojeg vole mnogi, kao recimo naš kolumnist Zoran Veles … A Zoran je možda u pravu da se Morrison zna prodati i bolje od kolega koje mu stalno vise po netu. Jer o njemu pišu u New York Timesu , a o njima ne! Povod je nikad sagrađena (a planirana) arhitektura New Yorka (poput one Gaudijeve katedrale itd.) koju je Grantček ubacio u svoj strip Manhattan Guardian.

» Sve prodavanije na američkom tržištu su mange, japanski uvozni stripovi, a primjećuje se pojačan uvoz shoujo (čitaj: "šouđo") mangi, stripova koje cure crtaju za cure na teme od bajkovitih svijetova do homoseksualnih romansi (iako, te imaju posebno ime kojeg se ovaj čas ne mogu sjetiti). Događaju se i takvi bizariteti da će, recimo, američka izdavačka kuća Dark Horse uskoro uvoziti mange nastale po ljubićima iz američke serije pisanih romani Harlequin (nešto kao "Život" nekada u nas. E pa je onda logično da članak o tome osvane u Womens E-News, a tko o shoujo-mangama poželi znati više, ovdje će naći lijepi članak Matta Thorna.

» Na kraju, možda vam Q-ov blog nije dovoljno stripovsko štivo za svaki dan (teško je u to povjerovati, ali je moguće)? Tada uvijek možete veselo poskočiti do dorbih internetskih časopisa kao što su 9th art (fini članak o Quinou u zadnjem broju ili od žena uređivani Sequential Tart. Pa javite, nađete li iščitavajući kakvu vijest koja i nas zanima.

(mcn)

- 00:07 - Qomentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2005 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Gdje ste to dosurfali?
Q STRIP blog je čudesna web-inačica još čudesnijeg te kultnog (istoimenog da i ne spominjem) strip-časopisa kojeg (u obje inačice) uređuje Darko Macan!

Ali nitko nije otok (premda Macan tako izgleda kad pluta u moru). Q STRIP blog ne bi bio to što jest da nema, u prvom redu, dizajna i tehničke podrške Meline Mikulić, a zatim Vladimira Tadića, Roberta Solanovića, Zorana Velesa, Damjana Stanića, Manekineko, Venesa Alića, Marka Ajdarića , Zlatka Milenkovića, Ivana Travaliana i Marina Radišića!

Imate li primjedbe i dopune, možete ih ostaviti u komentarima ili poslati na q_strip (at) hi (.) t-com (.) hr ... Uvijek su dobrodošli novi priQazi, linQovi, vijesti (linkovi na vijesti), potencijalni suradnici svaQe fele.

preQopaj blog!

produQcija!
Q nije prazna teorija! Q stoji i iza ovih besplatnih i (manje-više) redovitih internet stripova:

Martina Mjesec
Mister Mačak
Sergej

sQladište!
Kako biste na svoje omiljene rubriQe mogli samo tako sQočiti i pritom
ignorirati trud svih drugih:

[Qolumbo]
Da ne davimo s pojedinačnim linQovima, kompletna arqiva dosad objavljenih Qolumba vam je ovdje.

[aQtualno]
Crtani romani šou - NATJEČAJ!
Umjesto pregleda vijesti za 6.7.
Previews za lipanj '06.
Varaždin
Previews za svibanj '06.
MaFest, dan drugi
MaFest, dan prvi
Previews za travanj '06.
Q11 - drašqalice!
Previews za ožujak '06.
Previews za siječanj '06.
Previews za prosinac '05.
Q10 - drašqalice!
Previews za studeni '05.
Kako čitati strip
Nemo

[članaQ]
MAFEST - reQapitulacija
Ivana u Manchesteru
Frantico ili Trondheim?
Čitati strip u Stockholmu
Pratt u Sieni
Osveta drveća!

[Qolumne]
oQo stripa
(Vladimir Tadić)
Knjige oQo stripa: Temelji
Beda
Konfuzija
Knjige oQo stripa: Početna stanica za BD
Knjige oQo stripa: Skupa lutka
Knjige oQo stripa: Čudo
Lovina
Intervju sa vernom ljubom
This is information
Lov
O ukusima ...
Muzara
Prevodilački blues
Dakle, hoćete da se bavite izdavaštvom?
FANatizam
Sudbonosna pitanja
Crnje misli
Turizmologija
U ime majke
Političarenje
KILL BILL Vol. 2
KILL BILL
Nemaj drugih izdavača
Reality comix
This Space For Rent
Velika strip prevara

NAJ MAD
(Damjan Stanić)
Prevođenje žednih preko vode ili Adaptiraj ovo, Bane!
Život životinja: Kme kme izdavači
Mangu ti materinu
Život životinja: Kolekcionaris Kroatikus

[crtaća dasQa]
MMM
Mirko Čolak
Emisija emocija
Damir Žitko
Frano Petruša
Milan Jovanović
Goran Sudžuka
Darko Macan
Alem Ćurin
Tonči Zonjić

[PriQazi]
Luca Enoch: Gea 15
Bonvi & Cavazzano: La Citta
Angel Sanctuary
Rene Petillon: Le prince de la BD
Rurouni Kenshin
Scott Pilgrim vs the World
Battle Angel Alita
Showcase presents: The House of Mystery Vol.1
Star Wars mange
Pipci 3
U ime ljubavi
Luca Enoch: Gea 14
Suckle
Jav 1
Craig Thompson: Good-bye, Chunky Rice
Kajgod 1
Stripoholic 7
Hip Flask: Mystery City
Endem 32
Detektiv Dante
Think Tank 2
Liberality for All
Stormwatch vol. 1-5
David Chelsea in Love
Lauffray: Prophet t.2
Perissin/Pavlovic: EL NINO
Little Lulu
FANTASTIC FOUR
Craig Thompson: CARNET DE VOYAGE
Damir Ercegović: ST-(RIP)
Stripoteka 1009
Desberg/Peral: BILLY THE CAT t. 8
Al Hirschfeld: HIRSCHFELD'S NEW YORK
Nikola Listeš: DIOKLECIJANČIĆI
Naoki Urasawa: 20th CENTURY BOYS t. 5
Dorison/Lauffray: PROPHET t. 1
Brian Walker: THE COMICS SINCE 1945
Mythic/ de Lazare/ Walthery/ Boyan: RUBINE t.5
Miguelanxo Prado: PEDRO Y EL LOBO
Darwyn Cooke:
SOLO #5

Craig Thompson: BLANKETS
De Campi & Kordey: SMOKE #1
Canales/Guarnido: BLACKSAD t. 2
Morvan/Munuera/Lerolle: NÄVIS t. 1
Grant/Garres: LOBO – CHAINED
Fraction/Dwyer: LAST OF THE INDEPENDENTS
Ted Naifeh: COURTNEY CRUMRIN AND THE COVEN OF MYSTICS
Lew Stringer: BRICKMAN BEGINS!
Howard Chaykin:
SOLO #4

AARGH! broj 5.5
Batman Begins
Del Rio/Piksi: SUPER TOŠE broj 1
Dave Gibbons: THE ORIGINALS
Yu Yagami: THOSE WHO HUNT ELVES vol. 5
Vanna Vinci: L' ALTRA PARTE
François Thomas: STAN CAIMAN
Sidney/Bom: JULIE, CLAIRE, CECILE

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se