Q STRIP
nedjelja, 07.08.2005.
[Qolumna] Rollercoaster Gdje ima dima, tu je i Kordej
|
Piše: Zoran Veles Stripovskih me ovih dana najviše veseli povratak Igora Kordeja. Igor je jedan od onih legendarnih domaćih crtača uz čije smo stripove odrastali. Uz njegovog Vama, Sat Anatomije ili uz kratke stripove iz razdoblja Novog kvadrata. U devedesetima je počeo raditi za strana tržišta, francusko i američko, pa je tako i svjetska publika konačno upoznala njegov talent i njegov originalan, vrlo upečatljiv stil. Tada smo već bili dovoljno veliki, ali smo i dalje rasli uz njegove stripove. I, naravno, bili ponosni na "svjetski uspjeh". Jedno vrijeme je bio u samom vrhu najmoćnijeg svjetskog strip izavaštva. U jednom trenutku je crtao za Marvel, njihov tada najkomercijalniji naslov – New X-Men – koji se prodavao u šestocifrenom tiražu, a u drugom trenutku je ostao i bez ugovora i bez planova za budućnost. Fanovi i kupci Marvelovih stripova nikad nisu pretjerano marili za nešto drukčiji, ne konfekcijski, već autorski crtež, pa je kompanija iskoristila prvu priliku da se riješi njegovog poprilično skupog ugovora. Govorilo se i da nije crtački uvijek bio na visini, da je malo fušao pritegnut strogim izdavačkim rokovima, ili da je istovremeno crtao prevelik broj različitih stripova. X-fanovi znaju ponekad biti vrlo strogi i okrutni. No, ako mene pitate, ja vam ja za Kordeja mogu reći samo jedno. I onda kada na brzinu radi, još uvijek je nevjerojatno dobro! Punih godinu dana nakon razlaza s Marvelom, Igor je pauzirao kao crtač za američko tržište. Radio je jedan povijesni strip za francuskog nakladnika Delcourt, a u Americi se spekuliralo da je u nekim pregovorima sa urednicima izdavačke kuće Wildstorm. Malo sam se pribojavao da bi to moglo ponovno završiti radom na nekoj drugorazrednoj franšizi kako je već jednom bio slučaj sa Star Trekom. No, srećom, stvari su otišle u drugom smijeru. Godinu kasnije, Kordej je svoje mjesto pronašao na stranicama nezavisnog američkog nakladnika – IDW Publishinga – kompanije koja danas sve većim koracima (i odličnim autorskim stripovima) grabi naprijed američkom strip scenom. Po scenariju britanske spisateljice Alex de Campi, Igor se u svom stilu vratio jednim potpuno novim stripom – Smoke. Kritika ga je odmah prepoznala i dočekala uz pohvalne recenzije, prva naklada se munjevito rasprodala, a ovih je dana izašao i drugi nastavak, tog, sada već hit-stripa. Ukupno su predviđena tri dijela koja tvore kompletnu priču, a svaki svezak broji 48 tabli, kao jedan standardan europski album. Ukratko, Kordej se vratio u velikom stilu.  "Smoke" ili "The Big Smoke" lokalni je naziv za London koji je poznat po maglama. Strip Smoke je, pak, hard-boiled politički thriller koji se događa u bliskoj budućnosti, 2012. godine. Najmoćnija kraljevina stare Europe sada je samo siromašna sjena kojom vladaju korupcija, kriminal i zavjere. Građani su uglavnom već otupili u vlastitom duhovnom i materijalnom neimaštvu, a politička elita je sve podredila vlastitim igricama za moć i neprekidnim međusobnim namještaljkama. U tom svijetu političkih borbi za mrvicu osvojene vlasti i mrvicu ukradenog profita, našao se i glavni lik stripa. Rupert Cain je nekad bio profesionalni vojnik Ujedinjeg kraljevstva, a danas je profesionalni ubojica pri ministarstvu obrane. Od onog trenutka kada se Cain iz svojih polu-privatnih razloga otrgne kontroli nadređenih, kao kula od karata počinje se rušiti cijela korumpirana politička struktura. Jer, svi su upleteni u međusobne zavjere, pa je dovoljno samo zaljuljati prvi domino ... Alex de Campi od prije je poznata kao spisateljica fantastike. Tek nedavno je zakoračila u svijet stripa, a njezin scenario za Smoke bi spadao u kategoriju klasične političke intrige. Malo fantastike se može pronaći u slici Londonu iz budućnosti, no ono što ju ovdje posebno odlikuje jest fino oblikovan humor. Njime je čitatelju uveliko olakšano praćenje radnje, a kako Smoke ima mnogo likova koji su međusobno povezani, tako je taj njen decentno ubačeni humor velika pomoć u lakšem pamćenju likova i postavljanju cijele radnje na pravo mjesto. Igor Kordej i Alex de Campi su dobitna kombinacija za pet. Kordej je oduvijek bio crtački majstor, podjednako i za anatomiju ljudi i za urbanu perspektivu prostora. Smoke je sam nacrtao, i u olovci i u tušu, pa u ctačkom smislu strip nema oscilacija. Takodjer, njegova lica redovito posjeduju finese. Likovi pohlepnih političara ovdje nisu samo karikaturalno naznačeni (kao što je to slučaj u večini američke produkcije), već se na njima mogu pročitati sve one među-emocije. Na taj način Igor kao crtač znatno pojačava upečatljivost samog Alexinog scenarija. Njih dvoje su, zapravo, europski tim koji je u mnogim elementima napravio vrlo europski strip i prodao ga Amerikancima kao njihov. Od radnje koja se odvija u Londonu do američkog super-ubojice koji će se pojaviti u zadnjem nastavku, Smoke je napravljen tako da je razumljiv i prihvatljiv široj američkoj publici, a istovremeno čitatelju djeluje kao da gleda vrhunsku BBC-jevu TV seriju. Sve je na svom mijestu, svaki detalj je razrađen onako kako treba, a ima i nekoliko odlično ubačenih međuradnji ("muha" sa početka druge sveske). Bez velikog mudrovanja, kao zaključak, ide preporuka. Neovisno od navijačke subjektivnosti što je Kordej "naš", Smoke je odličan strip kojeg svakako treba pročitati i imati u kolekciji. OBAVIJEST: Kolumna će ubuduće ići u nešto sporijem tempu. Želja da Rollercoaster ide svakog tjedna pokazala se vrlo ambicioznom, ali ne mogu je uklopiti u druge obaveze i stvari koje bih također želio napraviti. Rollercoaster će ubuduće ići tempom sličnim ostalim kolumnama na Qovom site-u, tj. povremeno. Hvala na razumijevanju. ( Zoran Veles čita stripove. Posjetite ga na Sonic Blogu ili mu pišite na zveles@gmail.com ako želite od njega kupiti gomilu američkih stripova.) |