Q STRIP
nedjelja, 31.07.2005.
[priQaz]Brickman!
(Lew Stringer: BRICKMAN BEGINS! ; Active Images, 2005.)HVALEVRIJEDNO! Richard Starkings, koji je danas šef slavne tvrtke za lettering dok je jednoć u prošlosti bio urednik u Marvelovoj britanskoj podružnici, sjetio se kroz svoju izdavačku (hobby?) djelatnost staroga suradnika Lewa Stringera te mu ponudio objaviti kompilaciju Brickmana, parodije Batmana kojeg je ovaj potonji (Stringer, je li, ako ste se poput mene izgubili u rečenici) tijekom osamdesetih objavljivao u britanskim fanzinima. SMIJEŠNO! Parodija Batmana ima jedno milijun, ali neki momenti u Brickmanu (Two-Face, novac ispod madraca, pa čak i Poker) su fakat smiješni. Potpuno, time, biva jasno zašto se Starkings nakon dvadeset godina sjetio stripova kojima se veselio u mladalaštvu te ih odlučio ponuditi novoj publici. UPITNO! No, ta nova publika dolazi na Brickmana nakon što je još milijun parodija čitala. Uz to, Brickman pati od momenta kad u seriji koju se parodira ponestane štofa za parodiranje i kada parodija, zapravo, postane normalna serija. To pogotovo dolazi do izražaja kada se parodiraju superheroji koji su sami po sebi - makar u izvornoj inačici - pretjerana dječja literatura pa pretjerivanjem u parodiji dolazimo ... Ah, pa do posve običnog superherojskog stripa. Kasnije epizode Brickmana ne bivaju, zato, ni upola tako smiješne kao ranije. PARADOKSALNO! Lew Stringer crta to bolje, što crta duže, ali i to samo doprinosi dojmu ozbiljnosti! Naškrabane i nevješte, rane epizode ostaje smješnije; kasnija prerada jedne od ranih epizoda (obje uključune u knjigu) majstorskija je, ali nije tako smiješna! Izgleda kako je Lew znao što radi kada se Brickmana zasitio (i lijepo se od njega oprostio) te se otada godinama bavio drugim junacima! I ONDA? I onda, preporuka onima koji superheroje već vole, ili koji su nedovoljno parodija do sada pročitali ili onima koje zanima fanzinska faza britanske scene koja je bila blisko spetljana s mainstreamom te iz koje je proizašla tadašnja britanska invazija na stripovsku industriju SAD-a (u knjizi tabloima gostuju, recimo, i Dave Gibbons i Kevin O'Neill, dok je predgovor napisao Alan Moore) ili ... Ah, dovraga! Pročitajte Brickmana, čitali ste i gluplje stvari, a ova je barem glupava svjesno! ...:) (mcn) |
- 16:15 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 31.7.
» Je li ljeto konačno počelo? S temperaturama oko 40 stupnjeva i jedinom suvislom vijesti da Marvel planira nešto za 2006. - izgleda kako jest!» U nedostatku direktnijih stripovskih vijesti morat ćemo se malo rastegnuti: Robert Crumb, stari tata undergounda nalazi se na prestižnoj izložbi erotskih crteža , zajedno s raznim facama umjetničkima. Evala! » A netko bi od vas možda putovao po izložbama i festivalima ovog ljeta? U Saint-Gerardu će izložba o Largu Winchu ostati otvorena do studenog, Mitacqovi se radovi u Bruxellesu izlažu do kraja kolovoza, dok će se u Compeyreu festival dogoditi 13 i 14 kolovoza. Konvencija u Chicagu , jedna od najvećih američkih Ako netko posjeti, cijenili bismo izvještaj. Također, sa zahvalnošću primamo datume održavanja domaćih te stranih festivala kako bismo informirali sebe i druge. » Konačno, kad već žicam, još bih vas jednu uslugu molio. Keenspot je hub za razne web-stripove koje (čak ni besplatne uzorke) nemam živaca iščitavati ne bih li prosijao žito od kukolja. Ima li koji dobrovoljac da ih presurfa i istakne nekolicinu, bio bi mu cijeli svijet zahvalan! Da, da, svijet … bez šale! :) (mcn) |
- 01:54 - Qomentari (1) - Isprintaj - #
[Qolumna] Rollercoaster Kralj je mrtav, živjeli X-Meni!
|
Pitao me frend zašto sam pisanje ove kolumne započeo s prikazima nekih ne toliko poznatih i ne toliko važnih stripova. Očekivao je, recimo, u prvih deset izdanja kolumne da obradim deset najvažnijih američkih stripova u zadnjih deset-i-kusur godina. Zašto Gordon Of Gotham u prvom Rollercoasteru, a ne The Dark Knight Returns? Kad će onda, tek, na red doći Watchmen ili Top 10, pitao je. Odgovorio sam mu, onako u stilu, bez nekog prevelikog objašnjenja, kako mi je sve što je novo, možda ponekad čak i lošije, ipak uvijek puno draže od svega onoga što je staro. On je iz one stare garde koja je u devedesetima stripove kupovala u More Comicsu i gutala isključivo Amere. Danas stripove čita sa nešto manje entuzijazma, kupuje ih u znatno manjim količinama nego što je to činio prije, te uglavnom bira svoje provjerene favorite – Alana Moorea, Franka Millera i Mikea Mignolu. Odrastao je na Sin Cityju i Marthi Washington i nema puno sluha kad mu ja tvrdim da su neki od današnjih strip-bogova – Brian Azzarello ili Michael Bendis – jednako važni za suvremeni strip kao što su to prije deset godina bili njegovi favoriti. Njemu jednostavno ne odgovaraju njihovi stripovi, zapleti i rečenice. Previše su američki i nedovoljno univerzalni, kaže mi. Potpuno ga razumijem iako ja u tim promjenama nalazim pozitivne strane, te kužim da on u stripovima i dalje uglavnom traži one iste vrijednosti na koje je navikao od prije. Da i dalje traži moralne ili društvene odrednice koje su bile sastavni dio onih njegovih stripova iz devedesetih. Vremena se mijenjaju. Politika neumoljivo oblikuje svijet oko nas, a nekako je logično da i svijet zabave prati društvene promjene, na bolje ili lošije, tu se ne može birati. Ni stripovi nisu iznimka. Važno je da i oni idu ukorak s vremenom i da se zajedno sa njim prilagođavaju novom društvenom senzibilitetu. Zapravo je za stripove posebno dobro kada su moderni i aktualni, ispričani živim jezikom, te smješteni u stvarnu okolinu i bogati suvremenim referencama. Mislim da ne bi bilo dobro zatvoriti ih u neko njihovo zlatno doba i onda, stalno iznova, usta na usta oživljavati neki stari, već provjereni koncept. Zašto trošiti vrijeme na nešto što je iza nas? Stari stripovi mlađim generacijama sigurno nisu ni prepoznatljivi ni interesantni, a stari stil, struktura ili sadržaj – koliko god nekad bili genijalni – u vlastitom bi recikliranju vrlo brzo ugušili i najmanji interes kod modernog čitatelja. Vjerujem da je bolje napisati (i pročitati) sto loših novih stripova nego stalno iznova inzistirati na nekom odličnom konceptu iz prošlosti. Ma koliko on bio provjeren i dobar, nikad neće biti ravan onom slijedećem spisateljsko-doživljajnom standardu koji tek dolazi. Novi senzibilitet u stripu (ili filmu, književnosti...) formira se kroz nebrojeno mnogo loših i osrednjih radova. U njima leži vrijednost transformacije nekog koncepta i njihova je uloga, u tom smislu, vjerojatno veća od postojane vrijednosti bilo kojeg dokazanog klasika. Moja Biblija je i dalje The Dark Knight Returns, ali čitam ju vrlo rijetko, pa knjiga tek ponosno stoji na polici. Da je Miller kojim slučajem u svojoj scenarističkoj karijeri pisao iste stripove kakve je kao klinac čitao, naivne Batman gigante iz šezdesetih, ili da nije prije svog Batmana eksperimentirao i kroz Daredevila isfurao jedan potpuno drukčiji stil; senzibilitet drukčiji od tada ustaljenog stripovskog mainstreama, u tom slučaju ja danas vjerojatno ne bih imao svoju svetu knjigu. Ili, drugim riječima, možda danas uopće ne bih čitao stripove. Postoji, naravno, još nekoliko manje važnih i manje sebičnih razloga zašto sam se ovdje, u Rollercoasteru, odlučio na slice-of-life pristup pri odabiru naslova za predstavljanje. Smatram da svaki čitatelj američkih stripova danas lako može odsurfati po informacije o onim važnim i referentnim klasicima. Na internetu možete naći bezbroj eseja o Sandmanu, Hellboyu ili, zašto ne, Spawnu. Pored toga smatram još i da, ako ste imalo slični meni, sigurno nećete imati ništa protiv niti da kroz jednu stripovsku kolumnu, onako voajerski, saznate nešto i o tuđim čitateljskim mjerilima ili vrijednostima. Uvod je ovog tjedna uzeo dosta prostora i zagnjavio većinu. Stoga, ako ste još uvijek budni, sada hitro prelazimo na dvije omanje X-Men recenzije. Tješim se da ovakvi uvodi neće biti praksa, no bojim se da su ponekad nužni, barem sad u početku dok se obrisi kolumne tek oblikuju. U budućnosti bi više prostora trebalo pripasti konkretnim prikazima, a ovo duže uvodno slovo možete shvatiti i kao međusobno upoznavanje. Ujedno, hvala svima koji su se javili na mail.  Jeste li se ikad pitali kako bi Marvelovi junaci izgledali u mangi? Ako jeste, solidan odgovor na to pitanje donosi mini-serija X-Men: Ronin (Marvel, 2003). Nije to prava originalna japanska manga, ali je napravljena po svim zakonitostima istih (jedino je raspored čitanja ostavljen zapadnjački, s lijeva na desno). Ronin je lagani zabavan strip, ima dosta akcije i nije posebno zahtjevan. Brzo se čita, ali kao i većina komercijalnih mangi, još brže zaboravlja. Radnja je smještena u današnji Japan, a neki od popularnih X-likova u ovoj mangi imaju nešto drugačije moći ili zamjenjene uloge. Ovo je svojevrstan Marvelov eksperiment. Priča je cjelovita, zaokružena sama za sebe (iako je ostavljena mogućnost nastavka), a radnja se uklapa u mangaverse koji je godinu dana ranije lansiran kroz mini-serije Spidermana, Avengersa i, naravno, ovih istih japanskih X-Mena. U manga verziji stripa uvedeno je nešto specifične japanske ikonografije, a tu se javljaju i neki potpuno novi likovi, poput starog zastrašujućeg mutant-senseia, Mastera Toada. Nekoliko pozitivaca iz originala ovdje je upotrebljeno za likove negativaca, a sve je upakirano u solidnu priču koja podudara sa počecima stvarnih X-Mena. Scenarij je napisao J. Torres, dok je crtež Matokoa Nakatsuka korektan i simpatičan. Strip djeluje poput prave japanske teenagerske mange, ali ima u sebi i nekoliko brutalnih trenutaka (ubojstava djelomično ključnih likova), tako da ostavlja dojam kako baš i nije pogodan za najmlađe čitatelje. Iako nacrtan u manga stilu, ovo je i dalje američki strip, pa zato Marvel nije htio previše eksperimentirati crno-bijelom manga formom već ga je objavio u nabrijanom koloru kojeg je standardno izveo Guru eFX studio. X-Men: Children Of The Atom (Marvel, 1999/00) je nama najzanimljiviji po tome što je zadnja dva sveska ove šestodijelne serije nacrtao naš Esad Ribić. Djeca Atoma pričom pokrivaju pred-razdoblje službenog nastanka X-Mena. Strip je korektno zamišljen, ali prilično nenadahnuto izveden i ne predstavlja ništa više od mlakog dijela za one najtvrdokornije X fanove kojima je bitno da saznaju što više detalja o porijeklu svojih junaka. Priča se odvija u vrijeme prvih manifestacija specijalnih moći glavnih likova – Scotta Summersa, Hanka McCoya, Bobbyja Drakea, Warrena Worthingtona Jr-a i Jean Grey – pa sve do formiranja Xavierove privatne škole za nadarenu mladež. U stripu također saznajemo da je za uspješnu realizaciju prvih Xavierovih poteza u okupljanju budućih X-Mena najzaslužniji FBI-jev agent Duncan. On je, djelujući na svoju ruku suprotno od službene politike FBI-ja, profesoru uveliko pomogao time što mu je otvorio nekoliko čvrsto zatvorenih vrata. Scenarij Joea Caseya je vrlo predvidiv i blag, a malo živosti mu daju česte akcijske scene. Nažalost, i te scene su izvedene po standardnom akcijskom X ključu, pa je tako originalni crtač ovog stripa, Steve Rude, na pola serije odustao od daljnjeg rada. Kao njegova zamjena prvo je došao Paul Smith koji je nacrtao jedan broj, a zatim naš Esad Ribić koji je i dovršio ovu mini-seriju. Kako to obično bude kada neki crtač uđe kao zamjena, Esad je svoj posao korektno i profesionalno odradio, ali ništa više od toga, daleko ispod svojih stvarnih mogučnosti. Rudeovi brojevi su, pak, vrhunski nacrtani jer je on uvijek majstor prostora i sijenki i njegovi crteži nikad ne osciliraju u kvaliteti. Cjelokupan dojam ostavlja okus kako je na ovaj strip nepotrebno potrošen dio njegovog velemajstorskog talenta. (Zoran Veles profesionalni je novinar. Posjetite njegov Sonic Blog ili mu pišite na zveles@gmail.com ako poželite da vam proda gomilu američkih stripova.) |
- 00:55 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
subota, 30.07.2005.
[priQaz]Solo
(Howard Chaykin: SOLO 4 ; DC Comics, 2005.)Moj odnos prema Chaykinovim stripovima trčkara toplo-hladno. Bio me odvalio, u one davne dane, svojim American Flaggom! i onda je još neko vrijeme radio dobre stripove (The Shadow, Black Kiss), e da bi onda pomalo ušao u rutinu i parodiranje samoga sebe (zadnji nenadahnuti primjer bili su Challengers of the Unknown koje mislim da nisam ni dočitao do kraja). No, što je za nekoga rutina za drugoga je stil i možemo tvrditi da se Chaykin samo pošteno drži onoga što voli i što ga veseli pa da je jedino malo tužno što se u zadnjih četvrt stoljeća to što voli i što ga veseli nije baš puno promijenilo … SOLO je Chaykinov svezak u istoimenoj seriji kojom DC autorskim zvijezdama (a Chaykin je makar ime, iako sam kaže da mu se stripovi nisu nikad pretjerano prodavali) daje one-shot priliku da crtaju što žele. Pa nam Chaykin servira spektar žanrova: jednu drugosvjetskoratnu s jazzom i nacistima, jedan SF-krimi, jedan western, jedan špijunac i jednu modernu krvavu romansu, plus autobiografsku bilješku u stripu. I SOLO se čita skroz okej, na osam stranica po priči (5 za bilješku) Chaykin je koncizniji nego u dugim pričama i mlađim je kolegama (recimo Popeu ili Cookeu) očitao lekciju kako se jasna priča slaže i piše. Jedino što je njegov pojam kratke priče - uz izuzetak jazz-nacističke - još uvijek EC-punchline pristup iz pedesetih, jedino što je njegov pristup likovima i svijetu još uvijek pojednostavljeni pulp tridesetih. Ali dobro, to čovjek voli, a stripovi su, ako ništa drugo, medij koji nas pušta da ne odrastemo. Chaykinov SOLO je, dakle, skroz okej za Chaykina i njegov svjetonazor, premda možda ne i za svakog suvremenog čitatelja. Meni se, s olakšanjem, svidio. (mcn) |
- 12:48 - Qomentari (3) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 30.7.
» Izašao je novi broj besplatnog internetskog časopisa Strip vesti. Iz njega doznajemo da je pokrenut ovaj blog, da će se u Leskovcu od 5-7. kolovoza/augusta održati VII. balkanska smotra mladih strip autora čiji detaljan program možete, zajedno s još brojnim lijepim prilozima pročitati na stranici gdje se časopis arhivira. » Talijani su na UBC-u dali podprosječnu ocjenu novom, trećem broju najnovijeg Bonellijeva čeda Bradu Barronu (tip koji sliči na Georgea Clooneya i mlati se s nekim elajenima), ali umjesto da linkam na to, radije ću vas podsjetiti na meni prekrasnu Zoxovu recenziju istog stripa. "Najstarija nova nada" - upišao sam se bio od smijeha. » Jacques Tardi je jedna od francuskih autorskih zvijezda o kojoj kod nas ne znam gotovo ništa (mislim da ga je nešto malo bilo objavljeno u Crnom Comiconu i to je, valjda, sve? A ne, piratski album Demona pod ledom …). Tako da će nas sigurno uzbuditi vijest kako će njegova tri iduća albuma biti obrade romana njegova prerano preminula prijatelja i suradnika Jean-Patricka Manchettea, s kojim je davno radio na stripu Ubojica žohara … A i Pierre Christin, za kojeg smo čuli znatno više (uglavnom zbog Valeriana, ali i zbog albuma s Bilalom - Falangi crnog reda i piratske Partije lova), za dogodine sprema šest što albuma, što knjiga, od kojih jedan strip, s Andreom Juillardom (Sedam kopčevih života), o terorizmu. Jednom novinar, taj Christin, uvijek novinar. » Maloprije spomenuti Tardi, s maloprije spomenutim stripom naći će se i na naslovnici novog časopisa o stripu , nazvanog BullDozer. Daklem, ne strip-časopis, već članci o stripu. Službena stranica časopisa s pretplatom (nema kartica) je ovdje . Hvala Marku Ajdariću i Strip vestima na prvoj informaciji. » Konačno, nije loše ponekad i nastaviti vijesti koje smo započeli, da ne budemo baš kao naše dnevne novine kad pišu o stripu. Elem, ona frka oko istih datuma Wizardove konvencije s postojećim HeroesConom prvo je dovela do toga da je hrpa velikih faca odlučila otići na HeroesCon, a onda je Wizard otkazao svoju feštu jer mu je donosila više štete nego koristi. Svi vole takve vijesti, ispada da mali ponekad pobijede, ne? … A Steven Grant ovdje nastavlja Ellisovu temu od neki dan: koristi li Internet prodaji stripova autora koji su na njemu prisutni (link je aktivan do srijede, onda ide u arhivu)? Što vi, uostalom, mislite? (mcn) |
- 00:45 - Qomentari (1) - Isprintaj - #
petak, 29.07.2005.
[priQaz]Blast to the Past
|
(AARGH! broj 5.5; Brno, 2005.) Ni na što me najnoviji AARGH! - centralni češki magazin (a možda i jedini, vrag bi ga znao, ali ipak je to tužno, imati jedan magazin, kao da si u ... Hrvatskoj) - nije toliko podsjetio kao na blagopočivši YU strip magazin. Cijeli mi se taj feeling post-metalhurlantske fantastike (koji je u vrijeme YUSM-a još bio relativno nov) vratio žestinom ostavljene ljubovce i pomislio sam "Šit, kako smo nekad brijali na ovo, a kako danas izgleda nadiđeno i dosadno ..."  Ali sve to nema veze s AARGH!-om koji se trudi najbolje što može svojoj publici - gle, kao i Q - predstaviti ono o čemu nemaju pojma i smjerove u kojima bi možda trebali ići. Pa tako tu vidimo stare znance Kordeja, Lavriča i Gajića, te uz njih Brazilca Duccija ili Belgijanca Raymana (vidi maliQ), te zajedno s njima umućene i radove domaćih te poljskih autora koji svojom estetikom podsjećaju na crtane filmove tih zemalja, na ilustracije, na grafike ... Najdojmljiviji mi ostaje ludi Ukrajinac Igor Baranko, s u pet minuta nacrtanim stripom koji je jači od njegove serije za Humanoide. Kada bi AARGH! izlazio češće, imao bi prilike - nadam se - profilirati autore kroz duže priče i postati referentna točka istočnoevropskog stripa. Ovako je, za sada, samo izlog nada, gotovo katalog budućih gastarbajtera. U svakom slučaju, službeni site časopisa preporučujem kao pravu vizualnu ilustraciju ovome članku. (mcn) |
- 18:25 - Qomentari (5) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 29.7.
» Prekjučer je umro Marten Tonder (u respektabilnoj devedeset i trećoj, nakon dvadeset godina mirovine, niza poslovnih uspjeha i osobnih tragedija), jedna od središnjih figura nizozemskog stripa, čovjek koji je pedesetak godina crtao strip "Tom Poes" (te, kroz svoj studio, radio još na nizu drugih). Mi, naravno, nismo za njega nikad čuli, ali se barem naknadno možemo informirati o ovom sjajnom (malo Disney, malo Pogo, malo …) autoru na vrlo dobroj biografskoj stranici njemu posvećenoj.» Valjda se volim iznenađivati pa se iznenadim svaki put kad mi stigne elektronski katalog francuskih identiteta s BDnet.com i kada ustanovim da je pola toga manga. Nešto klasična, poput Tezukina Astro Boya, nešto svježija , nešto manga kombinirana s Moebiusom … Pa tek onda dođu rijetki preživjeli magazini ili albumi, od kojih ovaj put izdvajam Charly Lapiérea i Magde, ne zato što ga jako volim (čitao sam, doduše, samo kasnije albume) nego zato što je po ovim ranim pričama - o dječaku čija igračka letjelice oživi - nedavno snimljen film Avion pa mogu linkati svašta. » Nisam baš puno linkao na izvještaje o nedavno održanoj konvenciji u San Diegu, središnjem američkom stripovskom događanju, koje postaje sve manje stripovsko, sve više medijsko, ali Heidi McDonald zaista lijepo piše i njezin izvještaj bi mogao zainteresirati ljude koje američki strip inače ne zanima. Izvještaj je ovdje. » A u čemu smo prestigli Amere? Objavili smo W.I.T.C.H. prije njih…:) Jer se njihov Disney tek sad baca u neka izdavanja, o čemu više možete pročitati ovdje . No, ako vas više zanima alternativniji strip, poput reportaža Joea Saccoa (napravio je stripove o Sarajevu, Goraždu, susretu s Radovanom Karadžićem …), onda ćete razgovor naći ovdje , a prikaz ovdje . » Lijepo je vijesti dana okončati sa živim stripom (premda jednim s puno teksta, a malo slika): ovaj intervju s legendom specijalnih efekata Rayem Harryhausenom je baš kul. (mcn) |
- 09:24 - Qomentari (1) - Isprintaj - #
četvrtak, 28.07.2005.
[aQtualno]Dvije godine s vama!
 Od danas se na svim pravim kioscima diljem Hrvatske može pronaći novi Q strip, s razlogom podnaslovljen "časopis za strip i tamnu stranu seksa", kojim obilježavamo drugu obljetnicu izlaženja u zemlji koja inače ne bi imala strip-časopisa. Hura za nas, a i za vas koji ste nas podržali! Idući broj je dvostruka obljetnica (naš deseti broj i 70 godina hrvatskog stripa), ali o tom potom. Sad trq na kiosqe i gnjavite tetu dok ne prizna gdje je Q strip saqrila! (mcn) |
- 08:05 - Qomentari (2) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 28.7.
» Politika! To je još jedna od ključnih riječi koja bi mogla dovesti neoprezne surfere na ovaj blog. Ali hajd'mo, opravdajmo je, pokuašajmo barem … Dok, eto, kod nas dnevnopolitički komentar u stripu jedva da je uhvatio korijena (oprostite, ali meni ni Felix ni Grga nisu baš stripovi), Amerikanci imaju bar jednog beskompromisnog komentatora: Garya Trudeaua i njegov Doonesbury. No kako je taj strip ljevičarski (za Američke pojmove, što znači da je kod nas, recimo, desni centar), onda se ponekad zakači s gledištima novina koje ga objavljuju, te o najnovijoj kontroverzi možete čitati ovdje … A Doonesbury je, prije određenog vremena potakao i pojavu desničarskog stripa - patka reportera po imenu Mallard Fillmore - kojeg je volio čitati Bush stariji, dok vi članak o njegovu tvorcu možete vidjeti ovdje.» Warren Ellis, Warren Ellis, Warren Ellis … poznati britanski pisac koji je godinama zagovarao Internet kao sredstvo (samo)reklamiranja autora, suočio se u nedavnoj kolumni s onim što svatko ili prije skuži: kako za svakog poklonika kojeg stekneš na Internetu dobiješ pride i još dvojicu koji te mrze. Čemu onda kolumne i svo to traženje ljubavi? Čita li itko (i) ove retke?...:) Nema veze, vijest je ova: Warrenov site je jučer hackala brazilska skupina Un-Root ("Za bolji svijet" im je slogan) te se ne zna kad će opet biti na nogama. U međuvremenu se svi Warrena gladni mogu predbilježiti na njegove depeše predbilježiti ovdje ili na Newsarami pročitati o njegovom skorašnjem superherojskom projektu koji ne zvuči loše. » Kratko: Brian Azzarello je u DC-u očito dovoljno velika faca da su mu dali da se oproba u westernu westernu, žanro koji se nije prodavao od 1975 ... Intervju s Brianom Vaughanom, omiljenim scenaristom Gorana Sudžuke vam je ovdje ... Dok ovdje čitajte razgovor s Danielom Clowesom, kojeg svijet najviše zna jer je po njegovom stripu nastao film Ghost World, iako je pravi vrhunac njegove karijere bio kada mu je Q objavio strip u svome šestom broju ... » Te oproštajni link : Blog na kojem možete doznati o skorašnjem stripu posvećenom Ramonesima  (odlična naslovnica Jima Woodringa) te pročitati komentar zašto Jim Lee ne valja kao crtač novog Batmana Franka Millera. (mcn) |
- 01:23 - Qomentari (1) - Isprintaj - #
srijeda, 27.07.2005.
[priQaz]Batman Begins
|
Ovaj film je bolji nego što se na prvi pogled čini. Nakon beskrajnih prvih pola sata već sam pomislila da će biti totalni gubitak novca i vremena, ali jednom kad se radnja vratila u Gotham, film je dobio na zamahu i postao sasvim gledljiv. Pristojna gluma, nenapadni specijalni efekti, dostojni negativac i uznemirujući heroj nadopunjuju prilično logičnu i vješto spletenu priču... a ipak, nešto mi je na kraju nedostajalo. Nedostajao mi je Batman. Film bi mi bio toliko gledljiviji i draži da se priča i likovi nisu neprestano trli o iščekivanja i predodžbe koje sam unijela u dvoranu. Da je to bila priča o mladiću koji nalazi novi smisao svome skršenom životu na neočekivani način, bila bi napeta i dirljiva... ali ovo je bila priča o Batmanu, i nije mi se svidjelo što su napravili od njega. Počevši od sasvim antipatičnog cmizdravog malog Brucea, preko neobičnog školovanja za poziv osvetnika do usiljene i hladne romanse s Katie Holmes (tako šlampavo izvedene da nisam zapamtila ni kako je junakinji ime!), film se dugo gubio u karakterizaciji lika koja se kosila sa svime što sam znala o Batmanu. Taj spori uvod u likove vjerojatno dugujemo tome što je film koncipiran kao prvi dio trilogije, ali isti pristup je beskrajno bolje ostvaren u prvom X-men filmu. Red je priznati da su elementi iz tog beskrajnog uvoda inteligentno i iznenađujuće upleteni u Gothamski dio priče, uvelike popravljajući krajnji dojam. No, najveći grijeh filma je što me ostavio hladnom... Što nisam zasuzila kad je Alfred zagrlio siročića Brucea, što mi nije srce stalo kad su se zlikovci domogli junakinje, što se nisam s odobravanjem nacerila kad sam shvatila negativčev plan, što nisam zinula na neočekivanost raspleta. A kad utroba i srce nisu zarobljeni filmom, mozak ima vremena raditi i njorgati na detalje, što se u ovom žanru ne bi smjelo dopustiti. Nisu me uspjeli opčiniti, i iz dvorane nisam izašla s blaženim cerekom kao nakon drugih superherojada. Što se glume tiče, zar ikoga iznenađuje što su sporedni likovi oteli lovorike protagonistu? Michaelu Caineu uloga Alfreda uopće ne odgovara - Alfred bi trebao biti nevidljiv, samozatajan butler, što Caine jednostavno nije kadar biti. Sa svojih 80+ godina besramno naplaćuje svoju reputaciju, pokupivši honorar bez da se previše trudio. Liam Neeson u ulozi Bruceovog mentora me je podsjećao na svoju ulogu Jedi majstora iz Fantomske prijetnje, no ovdje je barem mogao pokazati da jest kvalitetan glumac ako mu se samo pruži prilika. No osobno mi je najdraži bio Garry Oldman u ulozi narednika Gordona, rezignirano poštenog policajca u pokvarenom gradu ... Takvo je osvježenje ponovno ga gledati u simpatičnoj ulozi nakon tolikih negativaca! Njegov Gordon je ljudski, drag, i nalik Gordonu kakvog poznajem iz stripova ... Te na kraju, iskreno mi je drago bilo vidjeti glavnog negativca kako se dostojanstveno suočava sa smrću, bez uobičajenog prestravljenog urlika - kamo sreće da taj klišej nikad nije zaživio.  Konačna presuda? Ako ostavite svoju predodžbu Batmana kod kuće i ne zaspite u prvih pola sata, film je vrijedan para. No usprkos detaljima koji će izmamiti smiješak na lice fana, nedostaje mu onaj pršteći entuzijazam koji je učinio Spider-mana i X-men veseljem za stripofila i razbibrigom za dijete u gledatelju. Batman Begins je nastojao biti "pravi", "ozbiljan" film ... i time je izgubio stripovsku dušu. (manekineko) |
- 16:57 - Qomentari (7) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 27.7.
» Vjerojatno sam samo ja u pitanju, ali nekako me najviše vesele vijesti o opskurnim stripovima, lokalni hitovi zemalja treće klase, stvari za koje nismo čuli niti ćemo ih ikada vidjeti. Pa u to ime, link na članak o meksičkom stripu za djecu, Meminu Pinguinu, povodom kontroverze treba li ga stavljati na marku il ne. A više o autoru toga stripa je ovdje.» Pa onda još: život i djelo indijskog crtača, autora popularnog majmuna Kapisha. Amar Chitra Katha je, pak, naziv prvog indijskog samosvojnog strip izdanja, pokrenutog 1967., po kojemu se u Indiji strip gotovo pa tako zove. (Slično je u Španjolskoj gdje jedno od imena stripa "tebeo" dolazi od davnog časopisa TBO.) Nije li sve to puno zanimljivije od, ne znam, još jednog promotivnog intervjua s Neilom Gaimanom? » S obzirom da nam na stranicu preko Googlea ljudi stižu s najčudnijim kombinacijama, probajmo još neke ključne riječi: "manga" i "hip hop". Kako japanski strip apsorbira, apsolvira i apstrahira crnačku popularnu kulturu, pročitajte ovdje. » Blondie, dnevni strip o nekad glupoj plavuši i njezinom šeprtljavom mužu, ove godine u rujnu slavi 75. rođendan. Za to se pripremaju posebnom pričom koja će teći kroz 90-ak dana, a članak o slavlju možete pročitati ovdje. » Završimo kako smo i počeli. Onaj članak o Meminu Pinguinu, ako ste ga preskočili, govori o tome što su sve djeca iz toga stripa mogla naučiti. Fast forward i u ovome ćemo članku doznati što smo mogli naučiti iz filma o Čudesnih četvoro. Bitno da se uči, ne? (mcn) |
- 09:59 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 26.07.2005.
[Qolumna] oQo stripa Velika strip prevara
|
Piše: Vladimir Tadić “Samo da nije o Amerima”, kaže Macan, a Bonellija ne spominje, valjda se podrazumeva. Stoga, dobrodošli u dvonedeljnu kolumnu koja nije o Amerima. Ali meni se o stripovima uopšte i ne piše, ima toga po netu, traži, traži pa ćeš naći, što bi se reklo. Ne, ova kolumna će se baviti nekim stvarima koje su oko stripa, knjigama koje ih obrađuju, temama i društvenim/životnim pojavama koje iz njih proizilaze. Pogledom na svet iz stripovskog ugla. A kako budu krenuli da se gomilaju rokovi, verovatno će se baviti i svime ostalim ... ;) Frank Miller je svojevremeno rekao da je The Dark Knight Returns zamislio kada je shvatio da je postao stariji od Batmana. Fakat da je u njega uglavio svu svoju ideologiju, koja je u ono vreme još uvek izgledala sveže nije smetao, pretpostavljam. Ali ima velike istine u tome sto je Miller rekao, iako nije očita na prvi pogled. Stripovi se u načelu bave likovima koji su na neki način zamrznuti u vremenu. OK, cela njihova istorija je prethodila njihovom sadašnjem delovanju, i onda su zadobili status quo iz koga o tako teško izlaze. Ceo njihov život je vodio do tog momenta kada se pojavio taj broj jedan na kioscima, od onda se stvari ne menjaju, panta rei prestaje da biva, a čak i ako ima promena, one imaju dublji smisao, koji se razrađuje tokom narednih epizoda, veoma veoma polagano. E sad, Batman i kasne tridesete su za neke možda još uvek daleko, ali uzimajući u obzir strukturu stripočanstva na ovim prostorima, sa sigurnošću se može reći da je većina starija barem od Spajdija (ili Kita Tellera, if you will). I da li je nastupio taj famozni status quo? Nije, naravno. I ne samo to - nikada ni neće nastupiti, jer nas stripovi i priče lažu, nema statusa quo, čak i famozna prokleta panta rei izreka laže, nije tačno da sve teče - sve protiče. Nema faze koja traje, tokom koje je naš život stalno konstantan. I što bi Macan rekao u jednoj svojoj Tjednoj kartici, nema hepi enda. Rodimo se, starimo, umremo, proguta nas ništavilo, za dvesta godina nas se niko ne seća. Možda se u međuvremenu razmnožimo, možda ne, not that it matters, pošto će i naš okot pojesti ništavilo pre ili kasnije, kao i celu ovu planetu.  I to je najveća prevara stripova, a bogami i priča uopšte - da u svemu tome ima nekog smisla. Da bi nekoga sa strane zanimalo da čita o tome, jer svi smo mi junaci u svojoj glavi, i da će to nekome čak nešto i značiti. Smisla nema, kada nam umre neko blizak, nikakav dirljiv govor iznad groba neće dati smisla toj smrti, jer će uskoro i sam govornik i svi okupljeni biti mrtvi, a sama smrt neće biti velika prekretnica u našim životima, i neće u univerzalnoj shemi stvari (ako takva stvar postoji) značiti ama baš ništa - ništa više nego da je jedan mrav umro. To je samo smrt, ne čak ni sa velikim s, događaj koji nas sve čeka, i koji je, u najboljem slučaju, potvrda verovatno najistinitije izreke svih vremena: Life’s a bitch, and then you die. Stripovi i priče nas dakle lažu, kao i mnoge druge stvari, zamajavaju nas ponuđenim verzijama smislenosti postojanja, trude se da zaboravimo na svoju smrtnost i na njenu besmisao, na to da smo (optimistički) sedamdesetak godina živi, a čitavu večnost mrtvi (relativna digresija: čitam nedavno neki strip, ne sećam se više ni koji, i u njemu se kaže da se ceo Univerzum zasniva na dualitetu - svetlost i tama, dobro i zlo, život i smrt... wannabe filozof koji je to napisao samo je zaboravio da kaže da dve suprotnosti nisu u skladu, pošto ima mnogo vise zla nego dobra, tame nego svetlosti... i da smrt traje neuporedivo duže nego život). I onda kad nas ne bude, da parafraziram signature jednog prijatelja, možda neko, kao u stripovima, održi govor nad našim grobom, kaže kako smo promenili svet na bolje, dotakli na stotine života, kako smo mnogima podarili nadu i smisao... ... ali mi to nećemo čuti. Niti bilo šta drugo. Next up: veselije teme. Časna pionirska. (Vladimir Tadić je vjeciti apsolvent prava, povremeni savjetnik za medije te konstantni stripofil.) |
- 20:37 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 26.7.
» Tko je Igor Dedić? Ovo se domaće zvučeće ime nedavno pojavilo na Castermanovom siteu kao crtač na novom projektu nekog Ferandeza - Četiri života Arnolda Paula - priči o poturici koji se vraća u rodno selo gdje ga smatraju izrodom i heretikom te ga, nakon nesreće u kojoj izgubi ženu - proglase za vampira koji se vratio iz mrtvih, što njega postupno natjera da postane baš takvo čudovište kakvim ga drže ... Zanimljivo, okej nacrtano, a zna li tko nešto više o Dediću, neka javi!» Iz SAD stiže jedna od povremenih objava o ekskluzivnim ugovorima: Klaus Janson potpisao za Marvel? Tko je Klaus Janson? Tušer koji se proslavio suradnjom s Frankom Millerom na Dark Knight Returns i Daredevilu, te koji je nedavno za DC objavio knjigu o tuširanju stripova. Što je ekskluzivni ugovor? To je ugovor kojim crtač - u zamjenu za beneficije poput zdravstvenog osiguranja i/ili većih para po stranici - pristaje na godinu, dvije, tri raditi samo za jednog aizdavača koji se njemu obveže davati dovoljno posla. Zašto je to bitno? Pa, Klausu jest, a nama možda samo kao zanimljivost - lijepo je gledati kako se američka stripovska industrija pretvara da je filmska ili sportska pa priča o transferima i ugovorima ... » Malo čitanja ... Američki alternativni novinski strip bilo je relativno teško objasniti domaćem čitatelju, naviklom na geg i poantu, prije pojave blogova! No sada o takvim stripovima jednostavno treba razmišljati kao o nacrtanom blogu - što na um, to na drum crtaće daske. Evo uzorka stripa teksašanina Scotta Gilberta:  A evo i linka s kojeg možete pristupiti arhivi njegovih tjednih stripova. » Najposlije, malo Bonellija, kako bi nas više ljudi čitalo. :) Šuška se, šuška kako će kod nas uskoro početi izlaziti kolekcionarsko izdanje Dampyra, talijanskog akcijskog horora čija je glavna zanimljivost da mu se rane epizode odvijaju - a da gdje će - u slabo zamaskiranoj Bosni. Dok čekamo, evo teksta o najnovijem broju. (mcn) |
- 11:01 - Qomentari (1) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 25.07.2005.
[dnevniQ] Pregled vijesti za 25.7.
» Mislim da bih danas zaista volio početi s nečim lijepim, poput masne romanse francuskih stripova i njihovih dnevnih novina. Ne samo da će, recimo, sedamnaesti album XIII-ice Williama Vance i Jeana Van Hammea - epizoda "Maksimilijanovo zlato" - biti od 15. srpnja do 18. kolovoza serijaliziran u ekonomskom (!) dnevniku Les Echos već će i najnoviji album legendarnog Jacquesa Tardija (Adele Blanc-Sec, Nestor Burma), adaptacija romana Le Petit Bleu de la Côte Ouest Jean-Patricka Manchettea, biti unastavljen na stranicama časopisa Journal du Dimanche. Novi Largo Winch, "Zakon dolara", izlazi - ama naravno - u Capitalu ... Najposlije, uz dnevnik će se Libération ovoga ljeta, za po samo 6 eura, moći kupiti albumi Claire Brétécher, Joanna Sfara (vidi sliku), Gotliba, Ferrija (ne onog) i Larceneta, F'murrra i Lewisa Trondheima!» A evo i članka koji će nam ukratko obrazložiti stanje stripova u Švedskoj. Osim što ja ne znam švedski! Pa se prosi dobrovoljac koji će nam ga prepričati. :) » U Americi, pak, skoro ništa zanimljivo. Neke najave Marvelovih albuma za 2006, objava da će Lynda Carter - koja je 70-ih glumila Wonder Woman u istoimenoj TV seriji - glumiti ravnateljicu škole za superheroje u filmu Sky High koji kreće ovog petka ... i rasprodaja fontova za upis slova u stripove na Comicraftovom sajtu . (mcn) |
- 13:35 - Qomentari (2) - Isprintaj - #
[aQtualno]Q9 - drašQalice
|
S obzirom kako ovoga tjedna (srijedu, četvrtak ...) izlazi novi Q (novi Q! novi Q!), vaš najdraži časopis za strip i što vam drago, red je pokazati vam naslovnicu kako biste ga na prenatrpanim qioscima mogli uočiti, prepoznati te, ako ste pravi, na njega potrošiti džeparac: A evo i nekih linkova (slike su mrcu prevelike, bolno nam ih je smanjivati, a ovakve bi izopačile izgled bloga) na materijale koje ćete naći unutra: Zbogom je prva, čini nam se, manga prevedena na hrvatski. Zoran Smiljanič je izvrstan slovenski autor, s jedinstvenom pričom o dvojici baraba koji za vrijeme slovenskoga kratkotrajnog rata otimlju dvije Jehovine svjedokinje i spremaju im silovanje. Profesionalci u ovom broju završavaju svoje hrvatsko ljetovanje, Martina Mjesec nastavlja se drugom epizodom, tu je i kultni Pumfi, ali i nešto posve novo: Gagarin Matije Pisačića! I taqo. Vidimo se na qioscima! (mcn) |
- 12:24 - Qomentari (1) - Isprintaj - #
[preporuQe]Odabir iz Previews kataloga za 7. mjesec
Američku strip-industriju svaki mjesec poprati 600 stranica odebeo katalog PREVIEWS (web verzija, recimo, ovdje) u kojem se može pročitati što će sve u specijalizirane knjižare dospjeti dva mjeseca potom. Kako je u tom obilju novaku teško razlučiti žito od šita, Robert se Solanović poduhvatio nezahvalne dužnosti istaknuti ono što je privuklo njegovo oQo. Svidi li vam se išta, još ovaj tjedan stignete to naručiti u nekom dućanu (linQovi lijevo) ili kod svojeg uobičajenog dilera ...» THE SECRET OF THE SWAMP THING (DC Comics) $9.95 Za samo 10 dolara na 230 crno-bijelih stranica manga formata (otprilike A5) dobijate prvih 10 epizoda kultnog stripa Čudovište iz močvare, popularnog čak i u nas. Priča je to o naučniku Alecu Hollandu koji otkrije (ako se dobro sjećam, davno bijaše) formulu za brži rast žitarica i ostalih hranjivih biljaka ne bi li tako pojeftinio proizvodnju hrane što se, naravno, ne svidi nekim moćnicima pa ga zajedno sa njegovim laboratorijem dignu u zrak. Holland nekim čudom preživi nesreću, ali bude potpuno unakažen. Eksplozija je izazvala reakciju sa Hollandovom čudesnom formulom i pretvorila ga u čovjeka-biljku, grotesknu kreaturu čiji jedini cilj postaje osveta. Priču je napisao Len Wein, a odličan crno-bijeli, atmosferični crtež Berniea Wrightsona postao je standard za sve kasnije stripove strave i užasa. » A HISTORY OF VIOLENCE (DC Comics/Vertigo) $9.95 Filmske su strip-adaptacije na vrhuncu popularnosti pa se tako i kultni režiser David Cronenberg prihvatio jedne. Na svoj karakteristično jeziv način obradio je malo poznati nesuperherojski (fala bogu!) strip - A History of Violence. A History of Violence je noirovski krimić u kojem glavni lik, Tom McKenna, običan obiteljski čovjek, spriječi pokušaj pljačke u vlastitom restoranu te tako na sebe privuče pažnju medija, ali i grupice mafijaša koji za njim tragaju već dvadesetak godina. Što je sve Tom spreman učiniti kako bi zaštitio svoju obitelj...? Autori su scenarist John Wagner (legendarni tvorac još legendarnijeg Judgea Dredda) i crtač Vince Locke (poznat po svome radu na serijalu Sandman), a izvorno ga je objavila DC-jeva potkuća Paradox Press. DC ga je ovom prilikom odlučio ponovo izdati, ali u novom ruhu, u nadi da će ga osim strip-fanova poželjeti kupiti i pokoji preobraćeni kino-posjetitelj. Kupite ga i vi te provjerite što je to velikog Davida Cronenberga privuklo ovoj priči. » KAMANDI ARCHIVES VOL. 1 HC (DC Comics) $49.95 "Zvijeri koje se ponašaju poput ljudi! Ljudi koji se ponašaju poput zvijeri!" dramatična je parola sa naslovnice prve epizode postapokaliptičnog akcijskog strip-serijala Kamandi, autora Jacka Kirbyja. U bliskoj budućnosti ljudska se rasa stalnim ratovima dovela do samouništenja pa Zemlju sada nastanjuju humanoidne životinje, nalik na one iz Wellsovog Otoka doktora Moreaua. Eventualni opstanak i budućnost ljudske rase ovise o njenom jedinom preživjelom predstavniku – dječaku Kamandiju! Nakon demonstrativnog napuštanja svoje dugogodišnje matične kuće Marvel zbog raznih razmirica oko plaćanja tantijema, kralj američkog stripa, Jack Kirby, prešao je u konkurentsku kuću DC Comics (tada još uvijek poznatu pod imenom National Periodical Publications) za koju je kreirao desetak različitih serijala (New Gods, Mister Miracle, Demon...) od kojih je Kamandi najduže opstao. Kirby je sam napisao i nacrtao čak četrdesetak epizoda. Serijal je prešao 60 epizoda čak i nakon Kirbyjeva odlaska. DC-jevo Archives izdanje možda jest preskupo, ali morate uzeti u obzir da se pojedinačne originalne epizode na eBayu prodaju već za desetak dolara po komadu. (Bob) |
- 02:52 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 24.07.2005.
[Qolumna] RollercoasterDobrodošli u Gotham!
|
Piše: Zoran Veles Dobrodošli u prvo izdanje kolumne koja će na repertoaru imati suvremene američke stripove. Rollercoaster je subjektivna kolumna. Često se osjećam kao na vrtuljku okružen gomilom različitih stripova iz američke hiperprodukcije, a istovremeno ne mogu bez njih i bez novih stripova koje upravo sada netko piše ili crta, tamo negdje daleko, širom cijelog svijeta. Neki od tih stripova jednog dana će vjerojatno postati klasici, velika većina će s vremenom pasti u zaborav, a neki će biti dragi samo određenoj publici koja će u njima pronaći vlastite vrijednosti. Stripovi su subjektivni, pa ih sigurno zato toliko i volimo. Kao, uostalom, i svaku drugu najvažniju sporednu stvar na svijetu. Fanovski pristup i navijačka subjektivnost su dokaz naše privrženosti, a ako se s nekim mojim stajalištem ili tezama iznesenima ovdje i ne složite – nemojte očajavati. Diskusiju možemo otvoriti u formi komentara ispod kolumne. Rollercoaster sam zamislio kao tjednu kolumnu koja bi bila dnevnik pročitanog. Ili dnevnik primijećenog, ako hoćemo biti analitički. Obično kod čitanja stripova volim primijetiti detalje po kojima se neki strip razlikuje od ostalih, po kojima je bolji, lošiji ili, jednostavno, drugačiji. Važno mi je da ne pronađem rupu u scenariju. Važno mi je da nađem vizualni detalj koji nadopunjuje tekst. Važno mi je da u crtežu pročitam kako je crtač uživao dok je crtao taj strip. Sve su to odrednice kojima se povodim kad čitam stripove. Ako nešto od toga šepa onda čitanje više nije užitak nego muka. Pokušat ću na osnovi takvih kriterija u kolumni recenzirati (ili blic-predstaviti) neke od stripova u kojima trenutno uživam. Ali, i neke od onih koji me znaju razljutiti. Kolumnu ponekad namjeravam iskoristiti i za komentar tekućih događaja na američkoj strip sceni. Nemoguće je pokriti sve, pa tako kriterij subjektivnosti i dalje ostaje na snazi. Najvećim dijelom, ovdje, redovito planiram pratiti poteze meni omiljenih scenarista (Warrena Ellisa i Granta Morrisona), crtača (J.H.Williamsa III i Paula Popea), te izdavačke kuće DC i njenih podružnica Wildstorm i Vertigo. Najvećim dijelom. Ali ne obavezno i uvijek. Ukoliko smatrate da bi neki američki strip, događaj, rad ili novost trebalo prokomentirati, dojavite na mail ili pod komentar. Ukoliko vas i ne poslušam, uvijek možete pokrenuti svoju vlastitu (subjektivnu) kolumnu ili poslati Darku svoj esej da ga objavi, te tako sadržajem obogati site. Naravno, hvata me panika od svega u uvodu najavljenog. Bit će sigurno dosta posla, a sponzori se još nisu javili (dajte, dajte, dobrodošli ste!). I zato, prije nego li obećam još nešto, te u nadi da ću uspjeti održati tjedni ritam, odmah prelazimo na temu prvog Rollercoastera. Prije nekoliko dana stigao mi je veliki paket iz Amerike. Unutra, između ostalog, nalazila su se i dva Batmanova stripa u kojima je tamni vitez sporedan lik. Glavna faca oko koje se sve u ovim stripovima vrti je inspektor James Gordon. Batman je jedan od najstarijih i najpopularnijih junaka američke strip mitologije, tako da niti jedan od likova iz njegovog okruženja nije prošao bez medijske eksploatacije. Neki likovi poput Robina, Batgirl i Catwoman već godinama imaju svoje mjesečne edicije, dok neki, poput inspektora Gordona, s vremena na vrijeme, izađu u specijalnim mini-serijama. Svaki trenutak njihovog fiktivnog življenja u tim je stripovima pokriven. Neke epizode i neki likovi napravljeni su kako treba, a neki su napravljeni samo da bi se na ime Batmana prodao koji primjerak više.  Gordonove mini-serije Gordon's Law (DC, 1996/97) i Gordon Of Gotham (DC, 1998) su pošteno napravljene. Gordon's Law je krimić o kriminalcima unutar policije u kojem inspektorov policijski ponos Batmanu ne dozvoljava da se umiješa u rješavanje slučaja pljačke federalnih rezervi. Inspektor Gordon je praktična osoba i ima drugačije poglede na svijet od Batmana. Nije toliko mračan ili zamišljen u vlastiti monolog i psihološku analizu. Gordona zanima samo pravda i kako je sprovesti po knjizi. Tako je ovaj strip napravljen kao klasična detektivska priča. Napisao ga je Chuck Dixon, jedan od čitateljima all-time najdražih scenarista, a nacrtao Klaus Janson, poznat po svojoj izjavi «Mislim da sam rođen samo zato da bih crtao stripove o Batmanu...» Janson je poznat još i po radu na Millerovom klasiku The Dark Knight Returns. On je odličan crtač prepoznatljivog poteza, a mnogi smatraju da je svoje najbolje radove ostvario u kolaboraciji s drugim crtačima, kao tušer. U drugom stripu koji je na programu ovotjedne kolumne, stripu Gordon Of Gotham, Klaus je tuširao olovku još jednog all-time velikana, Dicka Giordana. Rezultat njihovog zajedničkog crteža je odličan – stilski upečatljiv i vizualno fluidan strip – i njime je nadoknađen eventualni nedostatak u scenariju. Inspektor Gordon ima mračnu tajnu s početka svoje karijere dok je još bio običan policajac u korumpiranom Chicagu. Ta tajna, u stripu detaljno prikazana, Gordona prati sve do današnjih dana, kada se konačno u Gothamu mora suočiti sa njom. Nedostatak u scenariju, nažalost, primjećuje se u završnici i u raspletu radnje. Iako je Denny O'Neil vrstan scenarist, završetak stripa Gordon Of Gotham je ipak napravljen previše klišeizirano i odvija se prebrzo u odnosu na ritam cijelog djela. Još uvijek je to, da ni bi bilo zabune, pošteno napravljen strip posebno dobrog crteža i priče koja upotpunjuje pozadinu Batmanovog svijeta. Ali, također se nameće i misao da je O'Neilu ovdje manjkao samo još korak-dva da bi napravio pravi-pravcati Gordonov strip klasik. (Zoran Veles ne piše ni ne crta stripove. Možete posjetiti njegov Sonic Blog ili mu pisati na zveles@gmail.com ako poželite da vam proda gomilu američkih stripova.) |
- 14:25 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 24.7.
» Darko Perović ... Pojavio se kao ultratalentiran momak u davnom YU strip magazinu, zatim nestao na dekadu podsjećajući nas na sebe pokojom kratkom pričom, e da bi se pred koju godinu, posredovanjem Gorana Parlova, uhljebio kod Bonellija na Magicu Ventu. I dobromu ide jer ga u ovom članku hvale za dobro uprizorenje Manfredijeva scenarija. Malo mu prigovaraju da su mu crnine "preteške" i po čitatelja zamorne u noćnim scenama, ali po danu, kažu, sve štima.» Gnja. Premda sam jučer rekao što mislim o filmovima po stripu, treba ostaviti prostora i drukčijem mišljenju. Evo, ovdje Steven Grant obrazlaže što je dobro u trendu ekranizacije stripova (link je aktivan do srijede, poslije u arhivu). A ovdje te ovdje su dvije recenzije trenutačno dobrozarađujućeg filma Fantastic Four (Čudesnih četvoro). » A kad je već o filmovima riječ (papaju nam strip na svakom koraku), Rich Johnston se dokopao verzije scenarija za V for Vendetta i nije mu se svidio. Pročitajte zašto. » Ako nikog drugog, zanimat će pirate: 44 godine stripa o Čudesnih četvoro strpano je na jedan DVD koji se prodaje za 50 baksa. Planira se DVD reizdanje višedesetljetne arhive Spider-Mana i Mad magazina te slično izdanje kompletnog National Lampoona, nekad legendarnog humorističkog magazina. Više detalja ovdje. » Te na kraju malo vikend čitanja! Eisnera je za najbolji on-line strip dobio Brian Fies za strip Mom's Cancer u kojem se radi, pa, o borbi njegove majke protiv raka. Strip će uskoro biti dostupan i na papiru, ali autor ga je, potaknut Eisnerom (a i u promotivne svrhe), još na neko vrijeme ostavio na webu. Na engleskom je, ali vrijedi pročitati. (mcn) |
- 14:02 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
subota, 23.07.2005.
[aQtualno]8. CRŠ - Natječaj
Natječaj 8. Međunarodnog festivala stripa 'Crtani romani šou' u organizaciji Radija 101 nema zadanu temu, a dužina stripa ograničena je na osam stranica (tabloa). Šalju se isključivo kvalitetne fotokopije, formata A4 ili dokumenti snimljeni na CD-u u tif formatu! Tehnika izrade stripa treba biti prilagođena crno-bijelom objavljivanju, a primaju se radovi na hrvatskom i engleskom jeziku. Adresa na koju radovi trebaju stići: Radio 101, za CRTANI ROMANI ŠOU Gajeva 10, 10 000 Zagreb, Hrvatska. Rok za slanje radova je 20.10. 2005. Nagrade za najuspješnije iznose 300, 200 i 100 E. Radovi u kategoriji 'Mladi lav' (mlađi od 15 godina) bit će nagrađeni prigodnim poklon paketima domaćih strip nakladnika. Svi pristigli radovi bit će izloženi na natječajnoj izložbi, a najuspješniji će biti objavljeni u katalogu. Festival će se ove godine održati u Studentskom centru Zagreb, Savska 25, od 9. do 11. prosinca. www.crs-festival.com crs@radio101.hr |
- 14:46 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 23.7.
» Okej. Ja nisam neki fan filmova rađenih po stripu, jer mi se ne čini ni da to stripu koristi, a ni da su tako nastali filmovi naročito dobri. No, vijest je vijest pa tako valjda treba reći da se na službenom siteu filma može pogledati foršpan (QuickTime 7 i, valjda, 6) filma V for Vendetta, nastalog po stripu Alana Moorea i Davida Lloyda. Pa koga zanima ... A koga ne zanima, možda će razveseliti vijest da će Štrumpfovi opet na ekran? 3D, CGI, dugometražni, negdje oko 2008. » Kao što ovih dana ne marim za filmove (hej, postoji li dobrovoljac koji bi recenzirao Batman Begins?), tako već neko vrijeme ne pratim ni Neila Gaimana ("Sandman", "Coraline", "American Gods"). Ali čovjek se zna smjestiti u vijesti: em mu se malo sprema nova knjiga, em je snimio neki film, em putuje ... Bio je na Filipinima ovih dana pa tom zgodom evo članka te jednog razgovora s tim obljubljenim autorom. » Iz Evrope, dvije manje vijesti. UBC se relativno povoljno (55%) osvrnuo na "povratak korijenima" Martina Mysteréa s brojem 279, prokomentiravši "kako se nadaju da će Castellijeva (tvorac serije, op. Q) namjera da se u najvećoj mjeri posveti svome najslavnijem junaku uspjeti preokrenuti negativna stremljenja i vratiti priče o Martinu na razinu na koju smo se navikli u ranim godinama izlaženja". Osobno pomalo sumnjam da išta ikad može biti kao što je nekad bilo, što ne znači kako neće biti dobro. Živi bili pa čitali ... A dok čekamo, ovdje možete pogledati zanimljivu frizuru Nicka Rodwella (o kome smo prekjučer pisali u članku o Tintinu). » Ako vam Wizardova (vidi jučerašnje vijesti) filozofija ne odgovara, možda biste radije posjetili konvenciju posvećenu alternativnijem stripu? Službena stranica Small Press Expo događanja je ovdje. » A na kraju budimo poučni: jesu li stari Egipćani djecu poučavali stripom?, koji je po Guinessu najplodniji strip scenarist svih vremena?, te još jedna trivija iz neiscrpne povijesti devete umjetnosti. Utucite par minuta vikenda čitanjem! (mcn) |
- 13:27 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
petak, 22.07.2005.
[priQaz]Kod Super Toše na ćoše
|
Del Rio/Piksi: SUPER TOŠE broj 1, "Mister Pirat" (Skopje 2005.) Izuzmemo li Munja Strip Zabavnik, čiji se drugi broj nedavno pojavio na kisocima u Srbiji, SUPER TOŠE je vjerojatno najsmislenije strip izdanje koje je u zadnjih petnaest godina objavljeno na prostorima Bivše. Koncepcija je čvrsta: popularni pjevač - u ovom slučaju Toše Proeski (ako se ne varam snimio je neki duet s Tonijem Cetinskim nedavno) - kao akcijski nadjunak rastura carstvo muzičkih pirata (!), a izvedba solidna (scenarij je čvrst kao prosječan Bonelli naše mladosti dok je crtač solidan, ali je prilično žurio pa se nađe i švercanja i fuša). Mogao bih ja tu zakerati kako zločinački plan Mister Pirata nema nikakvog smisla ili kako 100 milijuna dolara fizički ne stanu u aktovku, ali to su nebitne sitnice ... Jer u rukama nam je komercijalno zamišljeno (hej, na prvoj stranici stripa je i reklama za DVD iste firme koji se može kupiti na kioscima - na tome bi im potezu pozavidio i Stan Lee!) te uredno odrađeno izdanje za čitatelje koji strip žele čitati, a ne o njemu razmišljati. A takvih je potencijalno uvijek najviše, iz takvih se regrutiraju budući fanatici, na njihovu se novcu gradi potencijalna industrija za sve ukuse. Nije, dakle, da ću umrijeti ako ne vidim nastavak SUPER TOŠE, a neću ga baš ni preporučivati znancima s prokušanim stripovskim nepcem, ali radovat ću se postojanju svakoga novog broja.  (mcn) |
- 18:20 - Qomentari (1) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 22.7.
|
» Ljeto je novinarska sezona kiselih krastavaca, cijela je Evropa na Jadranu, a Ameri šeću po konvencijama ... Tako da su mi od pronađenih članaka najzanimljivija bila dva pogleda unatrag: jedan na davni štrajk u Disneyu i posljedice po animaciju i strip te sjećanje Marka Evaniera (kod nas znan kao pisac dijaloga za Grua) na dan samoubojstva njegova prijatelja Goergea Carragonea, urednika Penthouse Comixa. » Zašto ljudi idu na konvencije? Neki prodavati, neki kupovati, neki maskirati se, a neki naći posao. Dvojici momaka to je uspjelo, a oni drugi su napisali članak. » Četiri godine zatvora za krađu stripova! Osamnaestogodišnji Devin Fredericks iz Flagstaffa u Arizoni osuđen je zbog provale i preprodaje ukradene robe - i to kakve robe! U veljači ove godine on je, kako bi se napio i napušio, ukrao zbirku stripova procijenjenu na 140.000 $. Stripovi su, ne brinite, vraćeni vlasniku, a Devin neće moći dobiti oprost dok ne odsluži 85% kazne. (AP) » A Wizard (šareni američki magazin za kolekcionare i fanove šarenoga) odlučio je pokrenuti još jednu konvenciju - u Atlanti (koja inače ima, ovaj, aerodrom i Coca Colu, čini mi se ... i Joea Pruetta). Te je tako izazvao malu frku jer se preklopio s lokalnim Heroes Conom koji se otrpilike na isti datum održava već 25 godina. Da li je Wizard velika zla maćeha koja pokušava ostati jedini organizator konvencija u SAD ili je u pitanju samo business as usual ... vidjet će se. A do tada, ako je netko napenalio na konvencije, Wizard će u idućih godinu dana organizirati ove: Chicago: August 4th – 7th Boston: September 30th - October 2nd Dallas: November 4th – 6th L.A.: March 17th – 19th Philadelphia: June 2nd – 4th Atlanta: June 29th – July 2nd Izvor: Newsarama. » A kad smo već zadrvili po američkom tržištu evo liste 300 najprodavanijih stripova za lipanj. Suzdržat ću se od komentara (jer je ovo dnevniQ, a ne Qomentar), ali treba reći nekoliko stvari: da u ove brojeve nisu uključeni ponovne narudžbe kao ni međunarodna prodaja (koja na Vertigove naslove doda oko 10-20%), kao i to da je riječ o sveščićima, a da neki naslovi bolje idu kasnije u trade-kompilacijama. To objašnjava zašto neki stripovi opstaju iako je granica isplativosti kolornog stripa u velikim kućama (kao što su Marvel i DC) na oko 20.000 prodanih. Dodatni komentari (ne moji), ako koga zanima su ovdje. (mcn) |
- 16:23 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 21.07.2005.
[Qolumna] Bobov bunkerIn memoriam Jim Aparo (1932-2005)
|
Piše: Robert Solanović Volio bih da vam mogu poželjeti dobrodošlicu u svoju prvu strip-kolumnu nekim sretnijim vijestima, no što je – tu je... Aparo će ostati u povijesti stripa zapamćen kao crtač koji je nacrtao najviše epizoda svima nam dragog Batmana na čijim je strip-serijalima proveo tri dekade. Kao klinac sam, čitajući Batmana u EKS Almanahu, najviše otkidao na epizode koje je crtao Neal Adams, Aparov veliki uzor. Aparo je za mene (a vjerujem i za mnoge druge) bio samo jedan od štancera. Adamsova trećerazredna kopija. Otkako sam se profesionalno počeo baviti crtanjem moji su se pogledi na strip i strip-autore uvelike promijenili. Gledajući Aparove table danas vidim da je on puno bolji strip crtač od Adamsa. Adams jest korisitio puno dinamičnija skraćenja te razne radikalne postavke tabli i rakursa na kadrovima, ali često bi to bilo na uštrb čitljivosti. Kod Apara je stripovski jezik uvijek bio savršeno jasan, crtež dovoljno dinamičan (puno dinamičniji i zanimljiviji od jednog drugog, popularnijeg Adamsovog "klona" - Dicka Giordana), kadrovi živahni, a akcija eksplozivna. Aparov manjak realizma u crtežu, spram Adamsovom, Aparu samo ide u korist jer su mu likovi stripičniji i uvjerljiviji u svom okružju.  U zadnje vrijeme sve manje marim za odlične, superpopularne crtače poput Brucea Timma, Adama Hughesa ili Neala Adamsa. Otišli su iz stripa. U potrazi za boljom, sigurnijom zaradom, pobjegli su u svijet animacije. Zbog problema sa stizanjem rokova prešli su isključivo na crtanje naslovnica. Ili su se možda zbog prestiža počeli baviti puno otmjenijom i cijenjenijom komercijalnom ilustracijom. Ali tko bi im zamjerio? Crtanje stripova, u većini slučajeva, neće vam donijeti hrpetinu love, a ni slavu. Svejedno, više me zanimaju oni autori koji ostaju vjerni stripu do kraja. Oni vjeruju u mogućnosti koje im taj medij pruža. Kao i meni, stalo im je da strip opstane. Jim Aparo je, baš kao i ja, odrastao čitajući Supermana i Batmana, gutajući klasike poput Alexa Raymonda i Miltona Caniffa i postepeno postao strip-crtač jer se upravo time htio baviti. Ne ilustracijom ili animacijom. Možda mi je danas zato simpatičan. Možda mi je simpatičan jer nikada nije bio smatran najvećim, najboljim, najpopularnijim, a bio je vrijedan, uporan i iskren u svom poslu. Možda me potakla vlastita grižnja savjesti zbog onog što sam kao klinac o njemu mislio ili se jednostavno divim tipovima koji nisu razmaženi i lijeni poput mene, tipovima koji su u stanju štancati velike i redovne količine kvalitetno nacrtanih strip-tabli ... Bilo kako bilo, zaboravite načas na svoje omiljene popularne crtačke zvijezde i obratite pažnju na sve te vrijedne, tihe crtače koji provedu cijeli život radeći u sjeni razvikanih autora ne tražeći holivudsku slavu i hrpetinu novca. Samo urednu plaću i mogućnost bavljenja ovim poslom. Najboljim poslom na svijetu. (Robert Solanović autor je sve popularnijeg Mister Mačka) |
- 09:04 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 21.7.
» Jučer je u Bruxellesu otvoren prvi festival Tintina. Fešta, za koju se svi uključeni nadaju kako će biti dvogodišnja, krenula je svečanim otkrivanjem murala posvećenog Hergéovu liku, a sve je skupa bitno jer sugerira mogući prestanak trzavica između Hergéovih nasljednika (pogotovo omraženog novog muža Hergéove udovice Fanny, Nicka Rodwella) koji su zadnjih godina striktnom kontrolom lika zabranili i izlaske nekih knjiga, te tintinoljubaca koji bi svojeg junaka htjeli viđati što više i što češće. Izvorni članak je ovdje.» S obzirom da odbijam kao američku vijest dana staviti najavu druge serijice Power Pack revivala, pozabavimo se Scholasticom. Ova ozbiljna izdavačka kuća (ta vidite to ime!) usrećila se objavljujući kolornu verziju Bonea (stripa za kojeg su čuli čak i Hrvati) čije su se prve dvije knjige prodale u respektabilnih 80.000 primjeraka te su odlučili proširiti svoju strip ponudu. Spremaju se tako stripovana verzija popularne romaneskne serije za djevojčice The Baby-Sitters Club (crta Raina Telgemeier), nova serija Chynne Clugston po imenu Queen Bee, u strip pretočene Lego igračke Bionicle (crta Greg Farshtey) te ne baš strip već prije obilno ilustrirani romani The Black Belt Bernarda Changa. Link. » Italijani se zabavljaju rekapitualcijom: udarna vijest na UBC fumetti (ako ne računamo žicanje para jer da su švorc kao Peter Parker) jest pogled na zadnjih godinu dana Julie Giancarla "Ken Parker" Berardija i niza crtača. "Ne recenziramo je", kažu na UBC-u, "jer je uvijek jednako zanimljiva i dobro nacrtana, pravi udžbenik scenarija". Julia je nedavno u Bonellijevu krimić-godišnjaku (Almanacco Giallo) zamijenila ukinutog Nicka Raidera te je tako, valjda, najuspješniji Bonellijev ženski lik. Cijeli članak možete pročitati ovdje. » Kao "meku" vijest navedimo što su mediji odabrali prenijeti s nedavno završenog San Diego Comic Cona: ne vijest o nagradama (iako ih je Amazon istaknuo), već priču o tome kako je gnjevni čitatelj pljunuo Scotta Kurtza, autora on-line stripa PvP. Članak je ovdje, strip i Kurtzov komentar na maloprije danom linku. » I za kraj vijest od prije par dana, no možda relevantna: Microsoft je s Marvel Comics sklopio dil kako bi se Spiderman, Hulk i bratija mogli pojaviti u igrama za skorašnji Xbox 360. Premda su mi sve to španska sela, uspio sam shvatiti kako dil znači ništa Marvela na PlayStationu 3 ili Revolutionu. Link. (mcn) |
- 08:22 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 20.07.2005.
[Qomentar] Nagrade Eisner 2005.
Namjeravao sam, zbilja sam namjeravao prokomentirati svaku od nagrada, ali sam tada shvatio da postoji samo jedna potrebna, kratka i neizbježna opaska: od svih imena koje je američka industrija (kakva je, takva je) odlučila nagraditi, na našim je prostorima poznat samo Dave Gibbons (i to po ranom radu na "Herojima Harlema" u Laseru), te nekolicina uvrštenih u Dvoranu slavnih (ili mrtvi ili penzioneri). Eto, toliki je raskorak između američke industrije (kakve-takve) i nas.(mcn) Popis nagrađenih preuzet je s Newsarame. Best Short Story: “”Unfamiliar,” by Evan Dorkin and Jill Thompson, in The Dark Horse Book of Witchcraft (Dark Horse Books) Best Single Issue (or One-Shot): Eightball #23: “The Death Ray,” by Dan Clowes (Fantagraphics) Best Serialized Story: Fables #19-27: “March of the Wooden Soldiers,” by Bill Willingham, Mark Buckingham, and Steve Leialoha (Vertigo/DC) Best Continuing Series:The Goon, by Eric Powell (Dark Horse) Best Limited Series: DC: The New Frontier, by Darwyn Cooke (DC) Best New Series: Ex Machina, by Brian K. Vaughan, Tony Harris, and Tom Fesiter (WildStorm/DC) Best Publication for a Younger Audience: Plastic Man, by Kyle Baker and Scott Morse (DC) Best Humor Publication: The Goon, by Eric Powell (Dark Horse) Best Anthology: Michael Chabon Presents The Amazing Adventures of the Escapist, edited by Diana Schutz and David Land (Dark Horse) Best Digital Comic: Mom's Cancer, by Brian Fies Best Graphic Album—New: The Originals, by Dave Gibbons (Vertigo/DC) Best Graphic Album—Reprint: Bone One Volume Edition, by Jeff Smith (Cartoon Books) Best Archival Collection/Project: The Complete Peanuts, edited by Gary Groth (Fantagraphics) Best U.S. Edition of Foreign Material: Buddha, vols. 3-4 by Osamu Tezuka (Vertical) Best Writer: Brian K. Vaughan, Y: The Last Man (Vertigo/DC); Ex Machina (WildStorm/DC); Runaways (Marvel) Best Writer/Artist: Paul Chadwick, Concrete: The Human Dilemma (Dark Horse) Best Writer/Artist—Humor: Kyle Baker, Plastic Man (DC); Kyle Baker, Cartoonist (Kyle Baker Publishing) Best Penciller/Inker (tie): John Cassaday, Astonishing X-Men (Marvel); Planetary (WildStorm/DC); I Am Legion: The Dancing Faun (Humanoids/DC); Frank Quitely, WE3 (Vertigo/DC) Best Painter/Multimedia Artist (interior art): Teddy Kristiansen, It’s a Bird . . . (Vertigo/DC) Best Coloring: Dave Stewart, Daredevil, Ultimate X-Men, Ultimate Six, Captain America (Marvel); Conan, BPRD (Dark Horse); DC: The New Frontier (DC) Best Lettering: Todd Klein, Promethea; Tom Strong; Tom Strong’s Terrific Tales (ABC); Wonder Woman (DC); Books of Magick: Life During Wartime; Fables; WE3 (Vertigo/DC); Creatures of the Night (Dark Horse) Best Cover Artist: James Jean, Fables (Vertigo/DC); Green Arrow, Batgirl (DC) Talent Deserving of Wider Recognition: Sean McKeever (A Waiting Place; Mary Jane; Inhumans; Sentinels) Best Comics-Related Periodical: Comic Book Artist, edited by Jon B. Cooke (Top Shelf) Best Comics-Related Book: Men of Tomorrow: Geeks, Gangsters, and the Birth of the Comic Book, by Gerard Jones (Basic Books) Best Publication Design: The Complete Peanuts, designed by Seth (Fantagraphics) Hall of Fame: Judges’ choices: Lou Fine; René Goscinny and Albert Uderzo; Voters’ choices: Nick Cardy, Gene Colan, Johnny Craig, Hugo Pratt Other awards presented: Bob Clampett Humanitarian Award: George Pérez Russ Manning Promising Newcomer Award: Chris Bailey (Major Damage) Bill Finger Excellence in Comic Writing Award: Jerry Siegel, Arnold Drake Will Eisner Spirit of Comics Retailing Award: Night Flight Comics, Salt Lake City; Mimi Cruz and Alan Carroil, owners CBLDF Defender of Liberty Award: Denis Kitchen |
- 18:06 - Qomentari (2) - Isprintaj - #
[Qolumna] NAJ MAD Život životinja: Kolekcionaris Kroatikus
Piše: Damjan StanićUnatrag od ranih devedesetih hrvatska strip publika polako se osipa, a novi milenij na "barikadama" dočekali su samo najtvrdoglaviji, oni zloglasni hardcore fanovi, tzv. kolekcionari. Čudna su čeljad ti momci (i poneka djevojka). Govore svojim jezikom (u kome prevladava riječ glancer), spremaju stripove u kesice i gotovo u pravilu kupuju nekoliko primjeraka istog sveska – jedan za čitanje, jedan za stalažu, jedan za svaki slučaj ... Pritom često potpisuju kojekakve peticije, traže brojna reizdanja i gotovo očajniči vape za nekim tamo hard cover knjižicama. Na teritoriju bivše Jugoslavije njihovo je božanstvo izvjesni LMS #4, kome prinose brojne žrtve u vidu teško stečenih eura, a poznati su i po ratobornim stavovima vezanim uz svete pojmove vrijedne jihada, kao što su originalan redoslijed, kontinuum, i drugi. Tko su, dakle, ti čudaci? Njihova priča počinje otprilike s prvom pojavom legendarnih edicija Zlatna Serija i Lunov Magnus Strip. Bilo ih je i prije, ali tu negdje postaju stvarna sila, vojska koju se ne može ignorirati. Ti, inače posve normalni ljudi, fanatično prate spomenute edicije, upijaju svaku riječ ispisanu na požutjelim roto-papir stranicama i žive život svojih junaka, među kojima ima svakakvih, pa i opskurnih figura kao što su Met Meriot, Kočiz, Džudas, i brojni drugi. U vrijeme kada počinje naša priča ti su "kolekcionari" mladi ljudi, većinom djeca. No, vrijeme neumitno prolazi i, u ova moderna vremena novog milenija, oni su izrasli u respektabilne osobe s obiteljima, poslovima, životima ... No, ta zaraza kolekcionarstva u njima još uvijek tinja. Neki od njih postaju izdavači i, nakon pauze ratnih godina, vraćaju svoje heroje u život. I tako, još od sredine devedesetih, ponovo nam dolaze Zagor, Tex, Mister No, Dylan Dog, Marti Misterija i niz drugih. Međutim, više nema požutjelih roto-papira. Heroji našeg djetinjstva vraćaju se u luksuznim knjižicama, kvalitetno tiskani i manje-više vjerni ranije spomenutim vjerskim idealima originalnog redoslijeda, kontinuuma i sličnih ikona. Pokreću se limitirana izdanja sa tvrdim koricama i reprint serije, a kolekcionari trljaju ruke, slave konačnu pravdu i ostvarenje dječačkog sna. A njihova djeca, u pauzama između PlayStation turnira i D&D maratona, s čuđenjem pogledavaju svoje očigledno poludjele "starce" kako marljivo pune police nekakvim Zagorima, Dylanima, Gastonima i Spiruima ... Jer, u međuvremenu, zaraza je prevazišla okvire božanstava ZS i LMS te se proširila na druge simbole djetinjstva, na frankofonske albume (Gaston, Lucky Luke, Asterix, Mali Spirou) i talijanske odmetnike (Alan Ford), na sve i svašta, kao u najljepšem snu jednog od tih, dakle, kolekcionara. I ja plešem to isto kolo, izdvajam pare kojih nema i kompletiram kolekcije, tražim one prave, njemačke kesice za stripove ... Kao likantropi pod punim mjesecom igramo svoju igru, zadovoljavamo svoj primarni nagon i sakupljamo opet iste stripove. A onda, kao u nekom jutarnjem mamurluku nakon cjelonoćne pijanke, čovjek se zaustavi i pomisli – ipak nije kao onda. Čak ni kada se taj čuveni LMS #4 zakoprca u poštanskom sandučiću, nešto fali. Houston, we have a problem. Zašto više nije kao nekad? Je li cijela priča postavljena naglavačke? Možda ipak nije bit u tvrdim koricama i u konačno dobivenoj bitci za originalan redosljed, možda smo ipak propustili nešto. Jer, ma koliko se trudio, Zagor jednostavno više ne udara onako kao osamdesetih, a Dylanova retorika počinje tu i tamo puštati vodu. Čak ni Lucky Luke više nije baš uvijek smiješan ... A pojavljuju se neka nova lica, neki Largo Winchevi i, zašto ne, Nathani Neveri, pojavljuju se Trondheimi i Ortolaniji ... I sve je nekako drukčije. A možda i nije. Možda je samo pet ujutro i hvata me neka groza odrastanja, možda sve skupa nema previše smisla, a minimalnih petsto riječi kolumne ionako sam odavno prebacio ... možda je bolje leći i spavati, pa sutra ugrabiti novog Maxi Zagora (objavljenog po originalnom redoslijedu!) i još jednom kušati staru magiju. Možda sutra opet bude tu, kao nekad. (Damjan Stanić uređuje i vodi web-stranicu Pupafiks!) |
- 17:04 - Qomentari (1) - Isprintaj - #
uvodniQ
|
Dobro jutro! Prvi broj Q STRIPA, časopisa za strip i sve drugo lijepo u životu, pojavio se na kioscima prije točno dvije godine. Za rođendan, dakle, dobija ovu proto-web stranicu, jerbo je prava malo zapela u izradi. Možda nije najveseliji čas za ovako nešto jer među friškim vijestima nema ni jedne vesele - umro je Jim Aparo, u Francuskoj se svade oko ponovo pokrenutog Futuropolisa, nedavno završeni San Diego Comic Con je, kažu, imao veze sa svime prije no sa stripom, a kazzu i da drugo kolo hrvatskog Kena Parkera ima - gasp! - hrapave korice ... Stvarno teška vremena! No, ne treba se žaliti! Naše rubrike: dnevniQ, Qolumne, priQazi, leksiQon, linQovi, produQcija ... bit će tu da vam osvježe dan kad poželite pričati o stripu. Navratite, i to često! (mcn) |
- 16:36 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 19.07.2005.
[dnevniQ] Pregled vijesti za 1.1.
» Sretna vam Nova! Al' jebiga, treba radit' - možda netko samo ovo čeka nakon neprospavane noći … Želi se, recimo, izbedirati zvjezdanim statusom i masom knjiga te filmova koje je Joann Sfar proizveo u bijedne 34 godine bavljenja stripom i crtanjem (a još je bezobrazno živ, i radi). Gle ga kako na fotki folira da je Picasso i crta svjetlom!» Od petog siječnja, uz talijanski magazin L'Espresso moći će se kupiti (kroz deset, mislim, tjedana) albumi Corta Maltesea. Prvi, Balada o slanomu moru, za samo jedan ojro. » Je li ono Frank Hamson, tvorac "Dena Derija" (Dan Dare), umro slijep i siromašan? Sigurno bi ga radovalo vidjeti da za pojedine njegove table ljudi sad caltaju i 15.000 funta. » Za leqtiru: dobar izbor iz davnašnjeg jednog novinskog stripa, Conchya. Kliknite na facu za ulaz u tekst i primjere. » A ne zaboravite ni da točno u podne kreće sedmi krug nagradnog zadatqa - koji ovaj put traje tri dana kako bi mogli sudjelovati i oni koji ovu stranicu - sramota! - čitaju samo na poslu, a ne i doma na praznične dane…:) (mcn) |
- 17:35 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 1.1.
» Sretna vam Nova! Al' jebiga, treba radit' - možda netko samo ovo čeka nakon neprospavane noći … Želi se, recimo, izbedirati zvjezdanim statusom i masom knjiga te filmova koje je Joann Sfar proizveo u bijedne 34 godine bavljenja stripom i crtanjem (a još je bezobrazno živ, i radi). Gle ga kako na fotki folira da je Picasso i crta svjetlom!» Od petog siječnja, uz talijanski magazin L'Espresso moći će se kupiti (kroz deset, mislim, tjedana) albumi Corta Maltesea. Prvi, Balada o slanomu moru, za samo jedan ojro. » Je li ono Frank Hamson, tvorac "Dena Derija" (Dan Dare), umro slijep i siromašan? Sigurno bi ga radovalo vidjeti da za pojedine njegove table ljudi sad caltaju i 15.000 funta. » Za leqtiru: dobar izbor iz davnašnjeg jednog novinskog stripa, Conchya. Kliknite na facu za ulaz u tekst i primjere. » A ne zaboravite ni da točno u podne kreće sedmi krug nagradnog zadatqa - koji ovaj put traje tri dana kako bi mogli sudjelovati i oni koji ovu stranicu - sramota! - čitaju samo na poslu, a ne i doma na praznične dane…:) (mcn) |
- 17:35 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 1.1.
» Sretna vam Nova! Al' jebiga, treba radit' - možda netko samo ovo čeka nakon neprospavane noći … Želi se, recimo, izbedirati zvjezdanim statusom i masom knjiga te filmova koje je Joann Sfar proizveo u bijedne 34 godine bavljenja stripom i crtanjem (a još je bezobrazno živ, i radi). Gle ga kako na fotki folira da je Picasso i crta svjetlom!» Od petog siječnja, uz talijanski magazin L'Espresso moći će se kupiti (kroz deset, mislim, tjedana) albumi Corta Maltesea. Prvi, Balada o slanomu moru, za samo jedan ojro. » Je li ono Frank Hamson, tvorac "Dena Derija" (Dan Dare), umro slijep i siromašan? Sigurno bi ga radovalo vidjeti da za pojedine njegove table ljudi sad caltaju i 15.000 funta. » Za leqtiru: dobar izbor iz davnašnjeg jednog novinskog stripa, Conchya. Kliknite na facu za ulaz u tekst i primjere. » A ne zaboravite ni da točno u podne kreće sedmi krug nagradnog zadatqa - koji ovaj put traje tri dana kako bi mogli sudjelovati i oni koji ovu stranicu - sramota! - čitaju samo na poslu, a ne i doma na praznične dane…:) (mcn) |
- 17:35 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 13.10.
» Glavobolja, mučnina u želucu i Burt Reynolds na televiziji - mislim kako možemo očekivati da će ove vijesti biti malko mrzovoljne … Elem, izašle su nove Komikaze (a to je web-fanzin), obogaćene novim inozemnim suradnicima, brzim pregledom SiCG alt-scene, forumom te crtalištem kojeg mi se nije dalo pobliže razumijevati zbog razloga navedenih na početku. Ali, poanta je da se svatko tome crtanju može pridružiti.» Da sam shvatio kako iz pdf-a izvući sliku, možda na prvo mjesto ne bih stavio Komikaze nego nešto slatkastije: ovaj mangoidni strip koji promovira znanost , ali mene je izgubio na početku pričom o psima-androidima kojima je rep nabijen negativno, ali ga izgube kad progutaju tabletu i onda su skroz pozitivni pa veseli. Poslije ima ful znanosti i djeluje suvislije, ali s glavoboljom ne mogu čitati o veselim psima robotima. Ako vi pročitate, cijenio bih recenziju. » Neil Gaiman je opet dobio neku nagradu, ovaj put za 1602, elizabetansku verziju Marvelovih junaka koju mi nitko još nije iskreno pohvalio. Fućka mi se za njegove nagrade, ali je bio zanimljivo vidjeti tko je još na popisu nagrađenih: same popularne face koje se nagrađuju za ono što jesu, a ne ono što su napravile. Da je Burt Reynolds nacrtao strip i on bi nešto dobio. » Okej, dosta mi je! Zašto svi navode ovaj dosadni, nerazumljivi, slabo nacrtani i mangom nadahnuti argument za to da stripove ipak treba tuširati kao jedan od najbitnijih web-stripova? Jesam li toliko zakrečio da ne kužim? » Da li bi vas zanimao povratak aukcija utorkom? Auqcija utorkom? Aukcija utorqom? (mcn) |